parablog

Ajmo pretpostaviti da onaj slavni Prsten iz Gospodara prstenova predstavlja ljubav samu.
Ljubav je moćna, nitko se nije rodio istesan za njezine izazove, ljubav je i razorita poput prirodne nepogode. Netko će reći nije i ne može biti jer je ljubav. Pa baš zato jest.

Poput zemlje na kojoj smo napravili prve korake, poput domovine. Zemlja nas hrani i miluje hladovinom za sunčana dana, ali nas i opominje da smo maleni jer je žulja, jer je eksploatiramo, jer joj tako rijetko iskazujemo poštovanje i zahvalnost.

Ponekada, poglavito sada kada smo u godinama u kojima smo utemeljeni u svojim spoznajama ili barem mislimo tako, ljubav snažna po prirodi kakva jest, ako imamo sreću susresti je, skenira nas i prodrma uzduž i poprijeko ne bi li našla mjesto u koje još nije ušla.
Nekada to skeniranje nije ugodno, zapravo, često nije. Nekada napuknemo tek toliko da u nas uđu njene sestrice sjena kao što su ljubomora i posesivnost naprimjer, općenito pojave koje po tradiciji smatramo kontraindikacijama ljubavi, ali se ne otvorimo dovoljno da bi taj vječni fazon kojeg svi prizivamo a zove se ljubav, mogla slobodno ući.
Nekada nas preoblikuje u novog naprednijeg, zdravijeg čovjeka. Jedno je sigurno. Ima pune ruke posla kad nas se dohvati.

"I am afraid, whatever our beliefs, we have to face the fact that there are persons who yield to temptation, reject their chances of nobility or salvation, and appear to be 'damnable'. But we who are all 'in the same boat' must not usurp the Judge. The domination of the Ring was much too strong for the soul of Sméagol." (The Letters of J.R.R. Tolkien 181: To Michael Straight. January/February 1956)



Ako pokušam preslikati ovaj uvod gore u situaciju kada sam se htjela javiti bivšima ili kada su se oni javili meni ili kada sam svjedočila javljanju bivše cure svog dečka, jasno u svima nama vidim malog Goluma, malu spodobicu nesposobnu prihvatiti da taj poseban netko nije naš niti će ikada biti i da smo svoju priliku sa njima vjerojatno izmaksimizirali i da je jedino ispravno reći joj "sretno i zdravo".

I naravno da postoji dobar razlog zašto želim upoznati osobu koja je oslobođena duhova prošlosti, koja točno zna zašto je tu gdje je i koja je dovoljno sigurna u sebe da zna i u pola noći i u pola mraka nesporazuma da želi ulagati u nas.

Ima tih perioda u životnom ciklusu kada nam sve ide od ruke, posao na mjestu, obitelj na okupu, komunikacija sa ogromnim potencijalom u izgradnji i čini se da sve što se događa ide nama u prilog. Da ne bi bilo dosadno ili u najmanju ruku neuobičajeno što se stvari razvijaju nekom vedrom dinamikom evo svemira da podmetne klip, razbuca karte. Klip u obliku malog Goluma.

(No SVEMIRE, ja sam sada gospođa u godinicama i stvorena sam za to da mi u životu stvari teku glatko u pozitivnom smjeru. I ako mogu birati kartu iz špila koja me trenutno predstavlja neka to bude karta visoke svećenice.)

Realno, nisu ljudi krivi što se javljaju što porukom što nekom prisutnošću koju ne možemo posve objasniti u vrijeme kada život konačno poprima smisao koji smo toliko dugo tražili nakon raskidanja veza sa njima. Podsjeti nas nešto, film ili pjesma. I lako je ako se radi samo o sjećanju, to je prirodno. Ali iz obaveze prema sebi i poštovanja prema onoj/onom koji danas ulaže vrijeme u nas, stvari sa bivšima bismo trebali ostaviti gdje pripadaju, a pripadaju prošlosti. Nisu bez razloga dobacili čak do tamo.

Sa ovim sam završila i više se neću vraćati na temu.