parablog

Kada sam bila mlađa hodala sam ljeti po Vudstok festivalima novijeg doba, festivalima psy trance glazbe gdje aranžman Riders on the storm od Doorsa zvuči kao da je direktno izašao iz svijesti nekakvog šamana i ponuđen je za cijenu prisustva svakome ko ima uho da čuje.
Dakle, prije nego sami sebi šapnete u uho kako su to festivali razvrata, ja ću reći kako su to edukativni festivali najviše razine koji obiluju interesantnim predavanjima i radionicama iz područja onoga što danas nazivamo alternativom. Kada kažem najviše razine, onda mislim na stručnost, prepoznatost i priznatost osoba koje su pozvane biti predavačima.

Ukratko, cca tjedan dana živiš u šumi okružen ljudima iz čitavog svijeta koji su kao i ti došli odmaknuti se od svakodnevnice u punom smislu te riječi. Učiš jogu u srcu prirode od jutra do večeri, prvi satovi počinju već oko sedam ujutro, razbiješ "monotoniju" predavanjem o samoniklom bilju i radionicom otvaranja čakri. To ti je fora, sutradan odeš reminiscirati prošlost.
Kuhaš si ili sam na plinskom kuhalu ili odeš u festivalski restoran koji je naravno isto na otvorenom i za malo festivalskih novaca dobiješ prekrasan mirisni tanjur. Najčešće kombiniraš to dvoje.

Između drveća su razapete viseće ležaljke što izdaleka izgledaju kao šarene ptice. Glazba je na repertoaru čitav dan na više različitih stageova, od kojih je jedan zamisli alternativan. Alternativa u alternativi. Tamo sretneš mlade glazbenike iz Hrvatske koji stvaraju moderan etno zvuk. Onda se izuješ i plešeš bos po zemlji ko prvi ljudi iako nisi ni pijan ni drogiran. Upoznaješ nove ljude, razgovaraš, puno razgovaraš. Ponekada samo ležiš na travi i gledaš u oblake. Glazba staje oko tri, četiri ujutro, ali ti se pokupiš u svoju vreću za spavanje u visećoj ležaljci već oko 10, 11 navečer i zaspeš kao beba pod zvijezdama.

Galerija likova koju ondje srećeš je u najmanju ruku bogata. Naići ćeš na šamana, na lika koji se bavi proizvodnjom gljiva, na tarot majstoricu, vidjeti ćeš obitelji sa djecom i psima, vidjeti ćeš mlade ljude koji su došli eksperimentirati, vidjeti ćeš one koji su došli približiti se sebi oslobođeni distrakcija svakodnevnice ili one koji su jednostavno došli odmoriti. Vidjeti ćeš mladu ženu ili mladog čovjeka oslobođenog srama golotinje u svijetu zakopčanom do grla.

Nakon što si odspavao pod krošnjama i zvijezdama koje uspiješ uloviti pogledom kada vjetrić razbuca grane i nakon što si odradio jutarnju jogu, staneš pod tuš koji je također pod vedrim nebom. Dok si čekao na red pored tebe su prošli nekakvi spolni organi, ali kuliraš jer si eto kul. Na povratku u svoj brlog staneš pored kuhinje, uzmeš gusti sok od voća i mobitel kojemu je, nadaš se, baterija napunjena, sretneš ekipu studentlija koji sjede u krugu, puše marihuanu i pričaju o glazbi i one koji se vraćaju sa drugog sata joge.

E sada nakon kratkog uvoda slijedi ono što sam ustvari htjela reći.

Na zadnjem takvom festivalu čula sam jednu pjesmu koju sam kasnije guglala i čula je u više različitih varijanti no nikada u onoj u kojoj sam je prvi puta čula. Ne čudi, izvođenje glazbe na takvim festivalima stvar je osobnog osjećaja koji poziva na djelovanje, stvar je improvizacije. U trenutku kada sam čula refren ove pjesme Link - Afion "Duni mi, duni", doživjela sam neku vrst epifanije. Osjetila sam da ću uskoro sresti svog čovjeka. Bez za*ebancije. Sve što mi se događalo poslije toga upućivalo je na to da je pitanje sata kada ćemo se sresti. Veoma neobičan osjećaj, izrazito intenzivan i niti sličan prethodnim intuitivnim iskustvima.

Par mjeseci poslije tog iznenadnog intuitivnog proboja, zaista upoznajem čovjeka u kojega se ludo zaljubljujem. Ne znam kako i ne znam zašto, toliko je različit od svih osoba koje sam ikada srela, a toliko je poznat i blizak i jednostavno moj. Kasnije tek povezujem susret sa njim sa prethodnim predosjećajem, do tada se čudom čudim kako je moguće da ga poznajem, a tek smo se sreli.
No da ne bude dosadno i po planu, ispostavlja se da on nije posve otvoren za nova zbližavanja, ispostavlja se da mora odraditi svoj tzv. karmički plan i program koji je uspostavio u prijašnjim odnosima. I što ćeš sada, Ivana? Pa ništa. Budi strpljiva. I čekaj. I čekaj. I čekaj. Činilo mi se da sam se sva pretvorila u čekanje, u osobu čije je djelovanje svo u pokušaj/pogreška stilu, činilo se da tu nema osobnog, kamoli zajedničkog napretka što je otvorilo prostor raznim potisnutim strahovima da izađu iz svojih tamnih komora i podsjete da su tu negdje.
Kao što bi Nietzsche kazao: Ako dovoljno dugo gledaš u ambis, i ambis će početi gledati u tebe.

Jučer sam prvi puta čula ovu pjesmu, otvorila sam fejsbuk i vidjela jednu objavu, drugu objavu, svaka je slijedila poveznicu na Link - Ivan Grobenski "Dojdi draga, dojdi".

Jest malo meketava, ali zašto ne bi bila. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su rogati u odnosu najčešće muškarci. Rogati, ne rogonje, primijeti razliku. I zapravo, ono što sam shvatila jučer jest, koliko god samocentrirano zvučalo priznanje, kako sam posve smetnula s uma da je možda netko isto tako čekao na mene. Ili možda još uvijek čeka.

Možda je to ta lekcija koju iz ovog odnosa trebam savladati. Možda sam ovime zatvorila ciklus čekanja.

O, Bože!
Tako si divno ovo dočarala, vratila si me u neko vrime...pa vidim da je to vrime, zapravo, trajno... Uvik prisutno!
Samo se minjaju "neki novi klinci".
Ne znam na kojem dijelu da se zadržim.
Toliko jako, toliko duboko... Fala ti, na ovom tekstu.
A tip se pojavija! Nema tu sumnje. Energija je učinila svoje.
Jedino je očekivanje zafrk!
Kad ne očekujemo, zaista dobijemo željeno...Ne čekaj!
:*

Išla sam za onim lako ćemo, polako ćemo. Ali mi očekivanje željenog razvoja situacije dobacilo iz voleja. Tak da nisam očekivala nit očekivanje :)

Ne čekam :)*

Ajvanhoica ;))
sve do........ ''No da ne bude dosadno i po planu'' kao da čitam moje dojmove sa zadnjeg retreata...uz neke male izmjene....spolnih organa na izvolte nije bilo ;)
i ja sam znala, jedino što nisam imala očekivanje....jer kad znaš, očekivanje nije u formuli (viđe maze kako zna ;)

začuđen sam

Brzinski sam se ulogirao samo da napišem da je ovo u moru blogova u zadnje vrijeme, za mene, jako kvalitetan zapis s kojim se mogu poistovjetiti.
Ne znam je li to korak natrag ili naprijed (nije ni bitno), ali od kad sam se riješio vlastitih ‘trebanja’, ‘moranja’, iščekivanja i doslovno se prepustio sve za što sam mislio da mi je neophodno za život počelo je nadolaziti i to u pristojnim količinama.
E sad, stvar je u tome da mi više ništa to ne treba :)))

Hbs, sigurno se negdje upisalo da je zapis kolko tolko ok jer mi je oko podneva stigla na poslu obavijest neka idem kući, zaslužila sam, ma zaslužili smo svi. Tak da smo se raspustili. Što je ispalo odlično, a kako će drugačije, jer dan je bio krasan i imala sam vremena iskoristiti ga za duuugačku šetnju sa psom. Više nije krasan i sunčan, ali sada nije ni bitno da je takav. Od jučerašnjih kiša i snjegova ostale su lokve po livadama pa se ovaj hladio u njima da bi stigao doma blatnjav do uha. Sad je okupan sa šamponom i miriši na puder za dječju guzicu

I točno znam čemu su prethodna iskustva poslužila. Pa da bi nas istesala u udavače i ženike deluxe :))))))))
Bez zezancije mislim, osjećam čak, da nikada nisam bila zrelija i spremnija za bit aktivnim sudionikom života udvoje

Krelec, ovo je novina. Nisi konsterniran, već si za promjenu začuđen. Ne znam točno kako ocijeniti tvoj današnji komentar, pa niti neću, a i ko sam ja da ocjenjujem. Sviđa mi se. To je sve što ću o tome kazati. Kada se imamo čemu čuditi to znači da imamo još nešto za naučiti

Jano, super si to napisala, "kad znaš, očekivanje nije u formuli". Bilo bi super u svakom trenutku jednostavno znati odgovore na bitna životna pitanja. Odagnati sumnju i u sebe i u drugoga

Tako je lijepo bivati u trenutku, ti to sigurno dobro znaš, oslobođen onog što je bilo i onog što bi se moglo dogoditi

Možda fulam futbal, ali gledati stvari i pojave onakve kakve one doista jesu, pravo je olakšanje. Kad makneš veo iluzije koji je ležerno prebačen preko materije, ostaje gola istina, kome kriva kome prava. A opet ostaje pitanje čija je istina istinitija i postoji li apsolutna istina ili je i ona relativna kao sve na ovom potrošnom svijetu, moj Alberte

Naravno da će netko reći da apsolutna istina postoji i da se zove Bog, a ja mislim da su tu istinu izmislili ljudi kojima je potrebna utjeha i vodstvo. I mislim da su se dobro snašli.

Došla sam do Riders on the storm i umirem,,daj ženska skakutala si na Šumicu i Ivanu Banfić hahah

A od koje točno vrste trola si ti isprdak, ženska?

:)

I moj je blog posjetila, slične retorike. Neki nick iz nekih prošlih, možda i ne tako davnih vremena? :)

Možda se ipak sve događa s nekim razlogom, pa i ljudi koje sretnemo, da ostanu ili odu...

Oj meija, ovo je novi nik, osjeti se po majčinom mlijeku :))))))

Događa se sa razlogom, uopće ne sumnjam u to. Sa razlogom u vidu lekcije. Dobro je to

Je, je... Kao i ja tratinčica okupana jutros suncem :)))

Je, dobro je, još kad bi znali kako biti strpljiv, pa pričekati da se posloži sve, od svemira do ruku i nogu i glave i da, pa i s odmakom, prepoznamo "prst sudbine"

Bašmebriga. Kojušiša. Trolovi su naizgled beskoristan produkt nastao preradom raznih vrsta otpadaka, no imaju i oni svoju svrhu. Oni su poput glistica što melju zemlju nasitno kako bi bila meka i rahla za sadnju

Meni strpljivost svakako nije vrlina, iako je bilo trenutaka kada sam po tom pitanju dala 111% od sebe. Dok nije krcnulo tamo gdje je bilo najtanje, naravno

Izgleda i strpljivost ima svoje granice :))))))))

A pustiti da bi dobila?
Buš naučila :)

Jesam.

Mislim da jesam. Najtočnije bi bilo reći da ću još neko vrijeme sa svakom izazovnijom situacijom učiti iznova. Dok ne sjedne. Sjest će vjerojatno u osamdeset i nekoj

Bu i prije :))
Ak je meni, kontrolfrikuši, bu i tebi

Jel se tebi nekad čini da se nečiji problem preslikao na tebe? Mogu si objasniti tu pojavu, iako ne na osobito bogatom verbalnom nivou, kada se dvije osobe zblendaju na svim razinama (emocionalnoj, mentalnoj, duhovnoj, fizičkoj), pa se i ti zaperci koji ih čine različitima nekako stope u jedno. To bi objasnilo zašto ljudi nakon godina i godina suživota počinju ličiti jedno na drugo

Mislim da je za to prenošenje ajmo ih ne nazivati problemima već karakteristikama potrebno zavibrirati na istoj frekvenciji. Frekvenciji ljubavi, brate sestro

ifka...danas si u zanosu.

Šta da ti kažem, đurek. Veljača. Eno ako želiš čitati nešto zanimljivo imaš administratorov blog. Komentari su za crč od smijeha. Netko spomenuo prije par dana, pa rekoh, imam vremena sad pročitat. Došlo mi da screenshotam najzanimljivije momente, možda i budem

E to sam ja slučajno vidio; tamo je živi šou i tamo se očigledno može pajati bez posljedica :)))

Ivančice; znadeš li ti kada počinje čovjekov trenutak starosti, službeno?

Pajati bez posljedica?
Pajati? Trebalo je biti ‘lajati’.
:)))

Mislim Božo da je taj početak starosti individualan. Ja sam ga osjetila zadnji put danas, vjerojatno zato što si napisao da ti spoznaje više ionako ničemu ne koriste, a ja sam se našla u tome. Ali samo na trenutak, što je sretna okolnost

Ali ajd, službeno počinje mislim kada čovjek prihvati ideju da je propustio svaku priliku. A nije jer je to nemoguće, Svemir nas uvijek ima čime nagraditi ako tu nagradu želimo primiti

Što ti misliš?

Jok.
Starost počinje onog trenutka kada ti broj godine prijeđe broj obuće koji nosiš.
:))))

Upm. Stara baba.

Šta ti nemaš ništa ljepše za reć kad si u gostima?

Eto.
Jbg.
Sorry.

Nešto lijepo za reći?
Hm ...
Mona Lisa.
:)))))

Znači Ivančica, sad si kategorija: granny.
:D :D :D :D

Ajde, šu. Idi tamo čitat grafite, tražit mopsove, gledat jel ima u Dablinu stan sa dvorištem za mene, psa i mačku

https://youtu.be/9_OIs49m56E

Zašto bi u Dublin?
Cork je puno bolje i ugodnije mjesto za život. Ima bolju klimu. Gore na sjeveru su ljudi malo divlji ;)

Ha, znam taj skeč :))))

Meni jedan od najboljih :D

Dablin zato što je Jutu iz Dablina, želim znati dal je mirno i tiho na novogodišnji dan ko što su opjevali

Idem prošetati cuče, bok

Booookkkk.