parablog

(uopće nije prebacilo dan poezije na 23.3.)

o bio sam zvijer bio sam bijeli ciganin
obilazio sam siromašna sela u divljoj rumunjskoj
s mojom robinjom
medvjedicom
ne nije bila na lancu provučenim kroz nozdrve
ne nije bila oslijepljena i presvisla od bola
nije se šminkala pred publikom
nije se valjala pijana
nisam je udarao
štapom
po njušci
a bio sam zvijer bio sam bijeli ciganin
ne nisam imao crne kovrče na čelu,
ni crni brk ni svilenu košulju
ni zlatni zub
ni def
ni gitaru
ni karte
ni srebrni srp za vađenje očiju otetoj djeci
a bio sam zvijer bio sam bijeli ciganin
s otrovnim bljeskom u mojem čergarskom oku
i moja draga bila je divlja medvjedica
odrasla u otrovnoj
transilvaniji
igrali smo samo za sebe
ona s praporcima ja s nožem od vanadija
i plakala bi ljuto dok bih prebirao skršene akorde
i nitko se nije usudio skinuti zvončiće s njenog pâsa
niti baciti prljavi novčić
pod njene
noge
jer ja sam bio bijeli ciganin bio sam zvijer
i ništa na svijetu nisam volio kao svoju medvjedicu
dok igra gola
i slobodna
samo bih povremeno zavirio u njeno srce da vidim
zveče li još uvijek u njemu one iste kovanice
kojima sam je kupio na sajmu u targu muresu
sluđen od ljubavi.
i ona bi ponekad zavirila u moje
da vidi teška gvožđa kojima sam je okovao
sve dok nismo u jednom selu na kraju svijeta
zagrljeni umrli od tuge jedno za drugim
a da se nitko nije usudio
punih sedam godina
razdvojiti nam
pomiješane
kosti.
a zatim još tisuću godina nitko
i još četiri
čak ni stepski vukovi s očima od čistog fosfora.

:) sviđa mi se....

Ovo je dobro.