parablog

Razmišljala sam. Ne deklariram se kao vjernica i od paganskih običaja preferiram ivanjske krijesove svih deset letvica iznad uskršnjih jaja, a blagdane uglavnom doživljavam kao vrijeme kada se ljudi susreću za stolom, zbližavaju ili barem dogovorno trpe. Nekako svečano, ipak. Ovaj sam blagdan provela sa ljubimicom i ljubimcem. Ako uzmem u obzir da je bilo i onih koje sam provela potpuno sama, mogla bih si, da sam junakinja nekakvog stripa, pružiti ruku i čestitati na živim bićima koja imam i koja me imaju. Bilo je vremena u ova četiri dana slobode razmišljati kome treba oprostiti i za što treba oprostiti, ponajprije sebi, za druge je lako. Kada se spojim na taj val pomirenja i opraštanja mogu nakratko osjetiti ili se barem približiti smislu blagdana. Nije da takve čistke sama sa sobom ne odrađujem u toku godine u neku običnu srijedu ili petak, ali zadnjih me desetak noći posjećuju dugački i sadržajni snovi kao duhovi iz vremena koje sam pošto-poto htjela pospremiti pod tepih jer tko bi ih ondje tražio i zašto, snovi čija se simbolika ne iščitava u sanjaricama već im po buđenju prepoznajem značenje i smisao na javi, jer ovdje im je i početak.

Razmišljala sam o ljudima koje sam srela, o pričama koje su mi u povjerenju ispričali, o pričama koje sam radi povjerenja prešutjela, o iskrenom razumijevanju onoga što je ljudsko i najvažnije, o onome što sam u strahu da ne bih ostala povrijeđena upotrijebila protiv njih. Neka ostane u množini radi zaštite svjedoka, iako ne i autora. Razmišljala sam kako se jutro kada sam se probudila drugačija i oprezna i uštirkana dogodilo tko zna kada bez mog znanja i kako sam se jamačno probudila kao netko tko se daje sa zadrškom, tko važe vjerojatnosti i rizike. Rizike. Kao da je tog jutra postalo jasno da je prerizično tražiti si parnjaka jer izračun vjerojatnosti oporavka od možebitnog pada sistema u slučaju spajanja sa pripadajućim elementom iskazuje vrlo malenu mogućnost vraćanja na postavke na kojima je sistem sasvim dobro funkcionirao prije spajanja. Pa jebote.
Soliranje. Ne bih nikome predlagala da se navlači na soliranje iz razloga što će teško naći jednako tako navučenog kretena s kojim će se razumjeti i s kojim će moći započeti nešto zdravo i normalno. S druge strane, svijet je pun gljivično oboljelih kretena koji ulijeću iz veze u vezu kao muhe bez glave. Tako da, kako god okreneš, kreten ovdje, kreten ondje, ja radim i vježbe disanja i istežem si kičmu kao posljednja spašenica i smiješim se ponekada svim svojim organima, i ja sam kreten.

Nego, da se vratim na onu "sve što kažete, može se upotrijebiti protiv vas". Ako je istina da ljudi imaju tu nevjerojatnu sposobnost da zajebu stvar kada je ključno biti normalan, onda sam ja izabrala pravi moment demonstrirati kako sam u stanju biti netolerantna i suditi i baciti nekršćanski kamen i to nekoliko puta za slučaj da je prvi puta ostalo neregistrirano. Naravno da je to kamenje nevino jer ga je bacilo dijete čiji su roditelji radili identične greške kao prijepomenuti tuženik i tužitelj i svjedok i o kojima u višku vremena mogu sama sa sobom blagoglagoljiti i povlačiti paralelu sa vlastitima u strogo kontroliranim i sterilnim uvjetima. No generalno, suditi čovjeku koji je napravio pogrešku u prošlosti, bio on roditelj, brat, prijatelj, poznanik, isto je kao i braniti se od salve kamenja radi toga što si nekada imala dvadeset godina. Pa koliko je to ludo? I tko smije i može dozvoliti si takav luksuz? Ili suditi karakter koji problem rješava čisto matematički, bez emocije, bez poezije, pa zar je to zabranjeno, postoji li viši sud koji takvima za marendu daje limune umjesto naranči? Niti ja ne mogu poeziju svakoga dana, samo kada popuste brane mi je ok i mislim da je Brel užasno patetičan kad zaziva draganu da ga ne ostavlja. Patetičan zato što je suzu stavio na prodaju.

Ljudski rod je u banani. Ja samo želim živjeti u lijepoj samoodrživoj kući sa velikim zelenim dvorištem, voćnjakom i vrtom, koliko je moguće dalje od radoznalih očiju i smoga i ljubiti dragoga svoga. Sve ostalo je manje bitno.

Sretan Uskrs.

jesi gledala Lud zbunjen normalan, kada grdobu pitaju šta traži, kakvi su mu zahtjevi za taoce. ?? a on kaže, pa ja ne želim ništa, želim samo da me Ajna voli.?? to su velike riječi i ti to želiš, ali nemoj to tražiti u Konzumu, nemaju tamo, već sam i ja tražio. možda u Kauflandu.?

Kužim šta govoriš, ali šta nije sranje kako god okreneš.
Ako kažeš da tražiš ljubav onda će oni da živiš sa glavom u oblacima, ako kažeš da bi brak onda će da si sigurno zajebana i da tražiš previše ili u najboljem slučaju da imaš neobičan smisao za humor, ako kažeš da hoćeš seks bez obaveza onda si kurva, ako kažeš da se želiš samo dopisivati onda si kurva koja je dala svima, samo njima ne, ako kažeš da hoćeš prijatelja onda će oni da šta uopće radiš ovdje, a jel ne bi ti ipak nekakav seks.
Štajaznam. Prije masu godina kad je nastao ovaj profil, iskrica je imala prvi weblog u hrvata i jedan od rijetkih foruma i chatova. Koliko me sjećanje služi ovdje su se tada sklapala prijateljstva, pa i brakovi, što je tu čudno? To što neki otpad sudi po sebi i misli da je ovo mjesto leglo razvrata, njegov je problem. Možda na neki način i jest, ali u mojoj varijanti stvarnosti nije. Ili što misli ako imam fotku u profilu da sam na licitaciji ili što si umišlja da sam ovdje kako bi sjedila na pvt-u i komentirala blogove i blogere, to je njegova sramota, nije moja.
Jebote, hoću upoznati nekoga ko će me voljeti i koga ću voljeti, pa svi to hoćemo, šta se ne smije to napisati točno ovako, točno ovim riječima, nego po uputama blogera se to mora ako se već boluje od skribomanije potajno negdje pisati da nitko nikada ne pronađe i ne pročita. Upm. Pisat ću što hoću i gdje hoću i možda upravo takva kakva jesam upoznam nekoga s kim ću biti ok. Ha? Takav je plan i program. Upoznati nekoga kome ću sjesti i ko će meni sjesti. Pa makar to bilo i ovdje.
Iskrica nije rezervirana samo za 50+, 60+, votevr, ekipu. Niti je blog namijenjen ovima što nisu škrti dati 15 kuna mjesečno da bi na blog izvjesili sličicu zečeka. Ili tratinčice. Vidi, tratinčica! Slatko! Koji k. Nikad ružnijih fotografija nisam vidjela nigdje kao što sam vidjela ovdje. Nije samo namijenjen niti onima koji boluju od histrionskog poremećaja i pojačanog produciranja blogova. Koji likovi jbt. Da ne govorim o onom otpatku koji regulira blogom na način da prijavljuje blogove, to me podsjeća na onog lika što luta po Zagrebu od semafora do semafora i kao regulira promet, izgubljen i sa lijekovima i bez njih.
Tako. Hvala na pažnji. Evo sad će pms proći, samo što nije.

Izdvajam "Ja samo želim živjeti u lijepoj samoodrživoj kući sa velikim zelenim dvorištem, voćnjakom i vrtom, koliko je moguće dalje od radoznalih očiju i smoga i ljubiti dragoga svoga."

Neka tako bude!

:*

ivanščice, frustrirana si pa sereš po svima.
pročitaj ovaj svoj komentar, pa dodaj "ni starim curama koje su zakasnile pa luduju po blogu".
svi ovdje imaju svoj način da budu jadnici.
ako si nas već sve kategorizirala, daj i sebe.
i nije pms, ipak. čista zloba.

( u biti, najviše s tvojim mislima suosjećam. s tvojim htijenjima. mislim da su nam slična.

ali ako ti imaš moj trenutak u kojem se otvaram i -apsolutno, suvišno i puno pišem znajući da će ovo čitati lik koji me doista povrijedio- nazivati poremećajem ovim ili onim, bezvrijednim pisuckanjem...
onda zaslužuješ i ti kategorizaciju, grubu.

ja to inače ne osjećam prema tebi. ni s kim ne suosjećam toliko u toj želji za koju vrijeme ipak ističe. i mene je to dodirnulo.
ako baš smještaš u ladice, i tvoje pisanije počesto idu u očaj i ne sasvim prilagođeno.

a zašto smještaš u takve ladice? gdje si ti? u kurcu, i također smiješna sa svojim tobož' ovakvim i onakvim motivima, kojima ne prekrivaš suštinu. (ni ne trebaš, lijepo je da govoriš onako kako osjećaš).

sve najbolje)

Mislim, pazi, ja nisam tu netko tko bi tebi ikad rekao "stara cura"- jer je to nisko.
to netko može i meni već reći, ili bude, za koju godinu.
ali reći ću ti to u trenutku u kojem moje istresanje sebe na blog (znajući da će ON čitati, pritom blog koji ti elegantno preskočiš i ne čitaš), nazivaš poremećajem, zagađivanjem ili što si već nasrala.

tak tad i ja tebi imam potrebu i pravo sasuti poneku u tome kako ti izgledaš tu s mog ekrana- upravo tako, stara cura negdje proćerdala najbolje godine u krivo, pa misli da će eto nešto biti kad netko pročita da bi ona samoodrživu kućicu i "bok mužičkou".
zapravo mi je to slatko, ali s druge strane se i to može interpretirati kao jad- zaista ima prostora da se s tim sprda.
(ti si se isprdala u svom komentaru jedno s 80% ljudi koji pišu blog, mene uključujući, pa eto).

u tvojim jogi-palim krijes-ekologija spikicama koje mi nisu bliske ali ih pozdravljam, prosija često upravo ovo što ti sad pišem, pa kasnije napišeš "pms". da sam zlobna kao ti prema meni, rekla bih ti- "ne bu te to dugo mučilo".
dabome da ti želim da svojim tekstovima, ili bilo kako, prizoveš u život pravog muškarca za sebe.
i sama sam to, mislim, zapravo svojim tekstovima htjela- na neki svoj način.

moj način se može nazvati pogrešnim iz ovog ili onog razloga; a iz nekih drugih i tvoj je.
u svakom slučaju, previše si se i ti ranjivom ovdje pokazala u svojim pijukanjima (godine spominjem čisto biološki kao nešto što i protiv mene u tom smislu radim... ne likujem, u najmekšem tu suosjećam),
e da bi drugima srala i kvalificirala ih.

na kraju- je li doista normalno na ovakav način svakog smjestiti u neku ladicu bezvrijednog (što si ti učinila), da bi te "mužičkou" što... bolje uočio? sve skupa je dosta nastrano, ako ćemo iskreno.
ima i za to naziv u psihologiji, kad već (pogrešno, ali i zlobno iz konteksta vadeći) o tuđima nagađaš.
a ima i slengovski, no to bi već bilo nisko.

doista ti želim sve najbolje, ali slutim, kao i sebi, da od toga na ovom sajtu teško da išta.
bilo bi lijepo poslati poruku u boci... ja imam puno njih koji odgovore, ali u biti... nema tu toliko ljudi za "Izabrati" i ovo jest više za ljude 60 plus... no, to je druga tema.

ključno je da si (kao i ja) previše svojih slabosti pokazala, da tako olako o tuđima.
bar prvo pitaj razlog.
ispala si prilično okrutna, osim prema sebi, koju si propustila kategorizirati, a može se i to baš lako.

zdravstvuj, ifka

Ajde da netko drugi spomene kič sličice na blogu i komentare dometa dvije riječ + emotikone, da ne moram ja biti crna ovca, uvijek :)

Ive, razmazili nas ljudi koji su znali pisati i imali kaj za reći, i drgima i sebi.
Ja bih opet takav blog. Previše tražim?

Na Iskri sam upoznala drage ljude koji i dalje postoje izvan ove virtuale i na tome sam zahvalna jer ziher se nikad ne bi sreli
Dvjema osobama dugujem jer pomogli su mi da upoznam i sebe :)

Još fali koja suza da mi sklizne niz lice nakon ovoga :))

Ja sam mislio da si se udala! Brka se pozdravila sa svima. Posrala par kvaka i postala i clitorella. Sada imamo stereo sranja.

Zbrkice moja, počastim ja sebe srčano svako toliko kao da mi je rođendan. Sve se praši. Tek toliko da si ne umislim da sam bez grijeha.

Ne razumijem zašto i na sebe i na mene keljiš etiketu stare cure i one koja je propustila vozove.
K´mon. Takvu konstrukciju može ispljunuti osoba koju je netko učio da nadgleda na prozoru u koje vrijeme susjedi ulaze i izlaze iz kuće, mislim da ti nisi ta, mislim da si ti ona koja ulazi i izlazi, barem te ja tako doživljavam.
Ili netko koga se učilo da se tako u narodu kaže, nema veze što je pogrdno, to se tako kaže, to je naše naslijeđe, naš folklor, ako se tako kaže onda i ja mogu reći da osim šezdesetogodišnjih udovica i udovaca postoje i mlađi ljudi koji eto postoje kvalitetni neovisno o tome što nemaju partnera kao dodatnu vrijednost.
I najiritantnije u čitavoj priči je to što je ON nekakva kita i vječiti neženja, a ONA je stara cura. Pa jbmti. Gdje toga ima? Samo kod nas.
Ja sam odrastala u skoro hipijevskoj obitelji, niti jedno od mojih roditelja nisu brinuli o tome što drugi i kako drugi. Ima to i svojih nedostataka, masu, da nema sada bih moguće već živjela na svom sretnom mjestu iz najljepše priče koju mogu zamisliti. Nisam ja naučila smjestiti u ladicu i preko drugih hodati da bih dospjela na bolju poziciju, to me nije naučilo, i u ranim dvadesetima sam zbog takve vrste nemoći provela dane i tjedne i mjesece plačući. Kad me ubacilo u arenu, "u život".

I naravno da sam frustrirana i da imam pms pri tome, kako ne bih bila. Znaš one tunele u koje vičeš da ti bude lakše. Tako ja to na blogu, samo nježnije, ekološkije i ne možeš mi reći da sam okrutna, nisam okrutna, realna sam. Bila bih ekološka manga da mi se maknuti sa ovog betona, do tada po pitanju ekologije samo pravilno razvrstavam otpad. A kada bacim staklenku od senfa u jeku pms-a u miješani otpad osjećam se opasno, ko pankerica, anarhistica, buntovnica. Tako i sada, jer da tu jednu jedinu staklenku znam i želim odložiti gdje joj je i mjesto, znala bih i fotografiju koja mi se ne sviđa ocijeniti svilenije.

Evo, zadnja osoba sa kojom sam pisala mi je zamjerila godine, pazi, upravo godine. Kao, što izmišljam, imam toliko i toliko godina plus mi je profil jedan od kako veli starijih na iskrici, pa sigurno sam, misli si on, opslužila generacije i generacije iskričinih novaka. I sad pazi, što bih ja imala za reći u svoju obranu osim jednog sočnog odjebi. Zašto bih se uopće i branila od onakvih deluzija?
Ja nemam problem pisati ili pričati o sebi, ne sramim se ničega, ali pitanja tipa "koliko si ih imala do sada" i "jel se jebete tamo na poslu" za mene su uvredljiva i ispod svakog nivoa. Imala sam ih tri. Ne, šest. Više od osam sigurno nisam. Šta te briga uostalom. Postoje načini da se dobije odgovor na takvo pitanje, ono gore nisu načini.

Pa k'mon, k'mon, nije li još seljačkije, podlije i niže nego reći "stara curo", reći nekom sve ono što si ti iznad rekla (između ostalim i meni?)

Ako si ti sa svog prozora PRVA meni poškicnula "eh, histerična!" (ili histrionska, ili oboje, da ne skrolam...)
- pri čemu si to rekla gledajući u moje (prekobrojne) tekstove koje sam doista i napisala u određenom pomaknutom emotivnom stanju, gdje me opet ispreskakao lik koji mi to zapravo čini dosta dugo... I imala sam potrebu to iz sebe izbaciti...

...onda to baš i nije tako hipijevski i humanistički kako voliš o sebi misliti.

Elem, pms ili ne, ako kategoriziraš sve oko sebe... Budi spremna i na to da će seljačka, podla i niska kategorija i tebe zapasti.
K'mon, velika si cura, znaš da to tak ide.
Slabo ja u tom kak si nas poredala kao jadnike ovih i onih vrsta (sebe isključujući, a baš te tu lako "smjestiti", u tvom maniru kojeg si ti postavila kao OK), vidim baš taj stil kojeg ti furaš.
Jebem ti takvog hipija :)

Tako je, jebeš mene, nemam ja problem sa tim. Ali nemam niti problem reći kako mislim i osjećam koliko god sirovo bilo. Nemoj mi sad tu svoje šmrklje po mojim slovima kotrljat, nisam ja nikoga uvrijedila ko mene nije i nekoliko puta prije ovog bijesnog pms odgovora :)

nije to pms, srećo. ti si frustrirana ženska koja je popušila (ako ti je lakše, i ja sam nekad)
nije bitno što društvo želi pa nas zove starim curama, vako, nako...
bitno je što si ti željela.
i nisi to do 41-e pa te stislo.
i tu luduješ.

i ja ludujem.
i većinom svatko zbog nečeg luduje.
ali nemoj molim te dijagnoze, ti koja baš onako... žestoko luđački. fantazmagorije i isto onak za zamislit se kaj je s trebom.

....u biti, tko sam ja da ti govori što da, što ne - koliko, kad i zašto.
ali ti si počela meni.
pa čisto da ti kažem: bujrum, ali ono...

ako ne znaš da progutaš, kul je da pljuješ :)

(i sebe smjesti u kategoriju, kud si sve nas. pa onda vidi da ni tvoje ne djeluje baš tako sjajno.
malo više miroljubivog i kud ne jedeš piceke nemoj ni tako kanibalski brijati.
koliko je svatko od nas lud i jadan, otprilike ni zeru manje nisi ti.
naprotiv.)

peace and love!

Meija, meni je jako čudno kada upoznam nekoga tko smatra čudnim što imam prijatelje koje sam upoznala prije desetak godina na internetu. Samo na fejsu imam petero ljudi sa bloga, onog bloga prije masovnog egzodusa. Pa zar je to nešto čega bi se trebalo sramiti? Ili ipak pohvaliti se njima, tim rijetkim biserima? Pa gdje bi ih našla takve prekrasne i sjajne da nije bloga?

O svemu sam ovome već drobila ovdje, stvarno više nema smisla.

Sjećam se kako sam, kada sam prvi puta došla ovdje na blog, ostala u čudu od svih tih ljudi koji nisu moji, ali kao da jesu, jer su otvoreni, jer su se dali čitati kao otvorena knjiga, od gomile koja je ovdje sa istom misijom, a ta je upoznati si nekoga za imati i čuvati. Ne kažem da je prije bilo bolje, jer možda nisam objektivna, možda sam ja prije bila gora ili obrnuto, samo kažem da ću pisati što hoću i kada hoću i kako hoću jer me boli kita. :)))

Mala, čitaj bre, nemoj da ti ja čitam gdje sam se sve smjestila i nemoj da se ponavljam jer to ne volim.

Pusa, velika.
Ne daj se

Pa boli te ona stvar koju nemaš kaj tko misli a tebi je ionako nepotreban u životu
Ive, a oš da napišem nekaj o svojim iskustvima, porukama koje tu i tamo još ulete jer mudro zaključuju ti neki dragi muškarci, ako sam uparena, ovdje sam jer sam potrebita i oni velikodušno nude komad svoje anatomija?

:))

Mislim da te Prefekt voli. A ti vidi. Voli on i mene, ali sam dobila bitno manji broj dijagnoza od tebe. Nisam ljubomorna.

Meija, nemoj pisat, jedino ako te uhvati kakva vrućina i neuroza, slobodno izbaciš tu negdje :)))

Zbrko, bok, pusa!

Da, meni je stvarno puno dijagnosticirao, ali i ti si dobila svoju porciju.
Mislim da nas obje voli podjednako, ali ja njega fakat ne.
(Ako se raspituješ za sebe... slobodan ti je). :)

Pa kaj, tu smo si svi nekak ko familija, je malo čudnjikava, ali kaj sad :))

Ćao, Ivek. Brzo da te prođe PMS, valunzi ili što god da te jebe.
Pa da me spominješ samo kao udanu za moćnika, ako Bog da!
:*

zajebato

Taj tvoj koji te masu puta doveo do toga da se rasipaš po blogu moguće i nije tvoj broj. To je jedna od mogućnosti.

Ja pravog muškarca u skladu sa slikom stare cure (čekaj, jel to ona koja se nije udala? Pa možda se i neću udati, možda odlučim živjeti u neovjenčanom braku. A što ako sam već živjela u takvoj zajednici, jesam li i onda stara cura?), dakle u skladu sa slikom stare cure, zamišljam kao čovjeka koji ovako govori svojoj ženi: dođi, draga, prisegni da ćeš uvijek biti moja, prisežem da ću uvijek biti tvoj.

Sa zauvijek imam problem, ne razumijem koncept. Jel i poslije smrti? A kako znamo da i iza života ima nekakvo zauvijek? Ko je bio, istražio, donio i iznio dokaze o tome? Hoću imena i prezimena.

Shvaćaš, to je ona vrsta čovjeka koji ne dozvoljava ženi da padne, koji je ne propusti kroz prste uz "jebiga", "mnogo je riba u moru", "nek te zagrli neko sretniji" i slične floskule.
On je častan, on je smio, on je kapetan.
A taj koji te čita i koji te pušta svima, od takvog moguće ima i bolji. Samo kažem.

Potpisujem. Predivno si to rekla. Želim ti takvog, želim si takvog. Nema u tom poremećaja, zlobe. Samo mi je bilo brutalno teško ovih dana oko toga. To je sve. Predivno si ovo napisala. Hvala što si tako to.

S tim da ću dodati da je bolje najveći neprijatelj dobroga i da je bolje ponekada najobičnija iluzija. Navukla sam se na serije o prodaji i kupovini kuća pa mi čisto dođe neugodno kada ljudi iz doma kojemu su trebale sitne preinake da bi postao dom koji žele za relativno malu svotu novaca, sele u noviji dom koji i dalje nije posve po njihovom ukusu, ali je zato dovoljno skuplji u iznosu usluge agenta koji im je to sve lijepo nacrtao jer si nisu znali nacrtati sami.

Znam da je teško kada nas ne razumiju ili kada nas ne osjećaju, a mi bi evo sve za njih. I krv i bubreg i sve. I normalno je popizdit radi takvog nesrazmjera davanja i primanja. Ali nije normalno pristajati na to.

I na ovo potpis. Nemam pojma, ja sam valjda to vidjela kao dio na dobroj kući, na kojoj bi vrijedilo raditi. Sad shvaćam da je u temeljima problem. Isplakala, izludovala na blogu (hvala što me otrpjeste) i idemo dalje. Lijepo si mi ovo baš. Realno i drugarski. Hvala.

Molim. Kad malo bolje razmislim, ako je u temeljima problem, a očito jest, nema nam druge nego tražiti partnera iz tamo neke srednjoškolske faze. Možda je ostao poneki koji nema giht, a solo je i pamti po dobrome.

Mislim da je MM ubrala najbolje iz onog banana teksta gore :)

Imam pitanje za vas dvije, bez ljutnje - kaj imate šalabahter pri ruci, kakav on treba biti, pa stavljate kvačice uz poželjne osobine?

Zbrka jok, ali ja da. Sve je to u skladu sa ulogom stare cure. Smiješni stari šišmiš hoda internetskim hodnicima u ružičastoj spavaćici sa dva, tri viklera na glavi, kamera, klapa, sve i doziva: Heatcliff!!! A iz praznih hodnika gdje su nekada stajali golemi dial-up uređaji čuje se samo eho: Heathcliff...Eathcliff...Cliff.. :D

Ok, naravno da imam nekakve standarde, pa svi ih imamo. Naprimjer, ako mi kaže da ga nabrijava fizički obračun, ja s tom osobom nemam o čemu. Ako mi kaže da želi poliamoričnu zajednicu, također nemamo o čemu. Ako ne može bez cuge, također. Što naravno ostavlja puno prostora onima kojima je to ok. Nekome nije ok što sam vegetarijanka. I mimo toga nema o čemu sa mnom.

Prijavit ću se, ako ne zaljubim nekoga u sebe do tada, na prvi speed date koji bude organiziran poslije ovog sranja od korone. Naravno, tada ću biti bitno mlađa i šarmantnija i vjerojatno neću odavati dojam one koja je na dating siteu od postanka, ovo zadnje mi daje dosta ekstra bodova u startu

Kada žena ima plan i program, svi joj se dobri putevi otvaraju sami od sebe. Nema da omane

A kajaznam, izašla sam iz štosa upoznavanja, ali vraćam se na dane kad sam njega upoznala i doslovno nisam niš od njega očekivala, u stvari nisam imala pojma ni tko je osim da je rastavljen, s dvoje klinaca i da mi je fizički primamljiv
U toj fazi bi vjerojatno prošlo i da sam doznala da sluša cajke i da je njegov kompliment kuharu-ici podrig za stolom :D

Meni je to krasno. Lijepo ste se nadogradili usput. Ne događa se često. Doduše, ne mora tako počinjati da bi izraslo u predivnost, nekada se iz prijateljstva razvije lijepa priča. Ono što im je zajedničko je da rastu i razvijaju se.

A možda sam tada bila samo zagorila, pa nisam niš više od ponuđenog očekivala :)))

Moguće. Ali svakako mu se mora priznati da je zauzeo odgovoran, viteški stav prema zagorenoj ženi :D

Je, je.... Ponudio pomoć :)))
U godinama kad smo se sreli, e te su godine ni vrit ni mimo - više se ne planira nekakav suživot, klinci, kućica s bijelom ogradom i vrt s puno cvijeća, a još me nisu sustigle one u kojima bih, pa i samo preventivno, režala na svako muško na metar udaljenosti

35-40 su najzajebanije, u stvari
Ili su muškarci još upareni, pa traže nekaj usput
Ili si friško rastavljen i žele nadoknaditi kaj su propustili dok su bili u braku, a svaka moguća je potencijalno njegova bivša, pa.... Jbg

O onima koji su se tek odlijepili od majčinih skuta, o njima je ionako sve suvišno...

Moji najbliži sa kojima sam odrasla su u srednjim tridesetima počeli planirati domove, slagati djecu i to sve po ps-u što kao moraš imat da bi zadovoljio građanske standarde. Što se tiče režanja, o da, mogu ja to, ali biram da ne. Ne znam, meni godine nisu odrednica ni za šta. I mislim da sam dovoljno stara reći da su mi svake bile najbolje i da sam dovoljno mlada napraviti sve što još nisam napravila, a želim napraviti. Mislim da su i ove najbolje

Ma ima i solera u tim godinama, meija. Ali soliranje i komoditet soliranja je tema za sebe

Ah da su mi tvoje godine :*

Ali da, mislim da je najmanje solo ljudi između 35-te i 45-te. Nisam radila, niti čitala ikakvo istraživanje na tu temu, ali bilo bi zanimljivo pročitati. Vjerojatno treba samo proguglati..

U ranim 30-tim, upoznala sam poslovno ženu, uspješnu, privat firma, život okružen svim blagodatima, ona u 50-tim...
Nekaj sam radila vezano uz njen novi stan i dizajn, upoznala sam i njenog partnera
I idem doma, u šoku - ne žive zajedno, a zakaj ne žive, kaj ne štima, pa kak mogu, mislim ono, on ode doma, ona kod njega za vikend, bzvz

A onda dođeš u neke godine kad ti se počne sviđati takva kombinacija ili partner koji ti daje dosta prostora, i ti njemu...

Komocija?
Pa i da, uz benefite :)

Nego, guglam ja statistike i naiđem na temu na forumu, ovom našem hr, gdje se provlačila tema iskrice. Prenosim zapažanje jednog forumaša: "Ne znam kakvi su bili vaši doživljaji tamo, ali po mojem je mišljenju to jedno od najtužnijih mjesta u virtualnom prostoru."

Bzvz je stvarati bilo kakve stavove isključivo iz svog i samo svog iskustva.
Njegovo je takvo.
Ne nužno tvoje. Ili moje. Bilo čije...

Ključno je to da ona njega ne treba, niti on treba nju. Mogu jedno bez drugoga, ali ne žele jedno bez drugoga. Kul.

Meni tužniji fb u segmentu dijeljenja privatnog svekolikom pučanstvu.

E to. To bi trebala biti osnova za uparivanje - mogu bez tebe, ali ne želim.

Jep :) Nastavit ću u ovom tonu, idem kupit nekakve sastojke za kolač! Mogu bez njega, ali ne želim :)

Dužna sam ti recept... Ček :)

Ajd.

Ja sam zaboravila, ali recepata nikada dosta. Kad smo kod recepata, dobila sam četiri kile što znači da se ne nervam :)

6 jaja, razdvojiti žutanjke i bjelanjke
150 grama šećera
135 grama brašna
2-3 žlice kakao - prah
1 i 1/2 žlica ulja
1 i 1/2 žlica tople vode
1 žličica praška za pecivo
1 vrećica vanili šećera
1 žličica cimeta - moš i bez njega ako ga ne voliš
ribana kora od jedne naranče
malo soli
Za preljev
sok od jedne naranče, velike
1 žlica ruma
2-3 žlice kiselkastog pekmeza, ako nije kiselkast, dodam sok od 1 limuna

Preljev zakipiš, da se sve rastopi i stopi i kad je kolač gotov, mlaki, dobro ga nabockaš s vilicom, na gusto i staviš preljev, pustiš da se skroz ohladi
U originalu je obična čoko glazura, a umjesto nje stavim ganache od pol l slatkog vrhnja i čokolade po želji, po mogućnosti s više kakaa, ako želiš krema sto, manje staviš čokolade

Fino je. Volim kombinaciju čokolade i naranče

I brzo je gotovo, tijesto sočno i drugi dan, ako kaj ostane :)

Joj mljac. Hvala. Idem po te sastojke dok mi nisu zatvorili trgovine :D

Javi kako ti je ispao... Dobar tek :)

Čitamo se :*

Čitamo se :)