parablog

Moje jedino neugodno iskustvo sa suprotnim spolom i moja sramota je čovjek kojeg sam zadnjeg upoznala preko iskrice i sa kojim sam neko vrijeme izlazila. U početku poznanstva kulturan, finih manira, duhovit taman koliko treba, asertivan, proaktivan, svaka bi ga majka za zeta. Nelošeg izgleda, lijepih ramena, zgodnog dupeta, općeg dojma nenametljivog pametnjakovića. Me like. Mirisao je dobro.

Nakon smo izlazili nekoliko mjeseci on je odlučio da ne zadovoljavam njegove kriterije i izrazio je želju izlaziti sa drugima. Ok, nema frke. Ja sam postala ona koja mu "nema što dati jer sam navršila četrdesetu", jer koja je vjerojatnost da ću mu nakon par godina dejtanja roditi dijete; ona koja mu se u biti ne sviđa i koju nikada ne bi mogao voljeti i ja ne mogu učiniti ništa kako bi se to promijenilo; ona koja "forsira" ako ponovi poziv petnaestak minuta nakon neodgovorenog poziva; ona koju sms-om obavještava kako je poševio neku usputnjaču, i tako dalje.

Ovo zadnje me ubilo, a navodno forsiranje pogodilo do konačnog pucanja, ako je itko forsirao komunikaciju i viđanje onda je to bio on - kasnije sam osvijestila, taj nije mogao biti sam sa sobom, i sve je dobro funkcioniralo dok smo igrali kako on svira i kako njemu odgovara. A ja mislila u početku da sam uhvatila boga za bradu, haha, glupača, mislila da se dajemo podjednako, da odnos teče svojim najprirodnijim tokom, da je simpatija obostrana i da komuniciramo rado zato što smo si dragi.

Nikada me nitko nije toliko izvrijeđao i ponizio. A mislila sam da sam ubila ego. I ostavio u stanju ptsp-a. Ne ponovile se takve epizode nikome. Je, da, "razmažena" sam i prag tolerancije na servirana sranja mi je nizak. A djeci bih poručila da se čuvaju i paze jer znakovi su ponekada stvarno premalo. Molim. Problem sa znakovima upozorenja je taj što se ne vide kroz ružičaste naočale.

Nakon je shvatio da očito imam nekakve kvalitete i da sam "ipak drugačija" i "nešto drugo" pokušao je pokrenuti prijateljsko kolo, i ja sam pokušala, svim srcem, htjela sam upoznati, saznati čemu i zašto oni koraci i onakav način. Džabe. Ostao samo gorak okus u ustima.

Nije mene sramota pričati o tome, sramota me pogrešne procjene, vezane između ostalog i na vlastite (ne)mogućnosti. No učim se živjeti sa njom.

Evo, to je moja kratka storija o godinama. Nemojte ostarjeti. :D

ma nek si ti to nama preživjela.
mlada si još. ima vremena i ljudi koji te zaslužuju.

i meni je predlagano prijateljstvo nakon ... ma.
znam šta ti se dogodilo i nismo stari i ostarjeli.
to samo malo dramimo :)

Nema poznih godina....:)))
Svi, ama baš svi ljudi, žene i muškarci imaju barem jednu ovakvu priču.
I nema te zašto biti sramota pričati o tome.
Draga moja, još si mlada /s obzirom na mene/ i još ćeš imati brdo ovakvih priča i uspomena.
Možda bi čak rekla što smo stariji, to smo bedastiji. Zato što mislimo da nam se ovakve priče više ne mogu dogoditi.
Ali mogu i događaju se.
Doći će vrijeme, kad ćeš reći sama sebi.: Ma dosta mi je, nema tu sreće. Uljuljat ćeš se u svoju intimu i čak postati nepovjerljivi prema nekome, tko bi bio bolji.
Jer će ti oprez, biti na prvom mjestu.
Počneš konačno cijeniti samu sebe, jednostavno stekneš samopouzdanje i shvatiš da nisi ti kriva, ali nije ni on.
Jednostavno neda nam se više truditi.

Cijeni sebe,ali nemoj u drugima gledati njega.

to nuđenje prijateljstva nakon često i intimne veze mi je najjače.
nekakvo je to pranje savjesti onoga koji je svjestan da je zajebo.

ma koji će mi tvoje prijateljstvo nakon što si me odjebao/la.
to je samo potvrda da si kvalitetna osoba koju nitko ne može otpiliti baš brutalno.
malo je to za satisfakciju ali ipak govori o nama samima.

glavu gore i idemo dalje :)

Ivča draga.....dobro je ...živa si..a živima se svašta desi i neka je sve zlo u tome:-)

Tvoj budući muž i tvoja djeca su zadovoljni takvim raspletom.

Nemojte ostarjeti, kažeš?
Dobro kažeš.
Bila si u nekom modu staračkom, pa ti se to dogodilo.
Dogodi se :)

Odsad lipo na prvu reagiraj, izvuci se iz loše veze, šta prije, kako znaš i umiješ.
Magla!
Bez pojašnjavanja.
Nećeš mu falit, budi sigurna.
To je dobro naučit!

Tako mi mladi radimo.

Hahhaha, Mazo :)

Dobro Vrbi kaže, svi mi imamo barem jednu takvu priču. Možda jednom i ja napišem svoju, jednu od svojih. SAd se mogu zajebavati na taj račun. Samo natuknica, bila sam s tipom koji ima delay u razumijevanju situacije. Dotad nisam srela nekog takvog. Nešto se dogodi, on ne reagira, nego za mjesec, dva, šest, on shvati. No, o tom potom

Coco :)

Slijepa pored zdravih očiju! Ja za mjesec i 2 dana imam 47 godina i prelomio sam u sebi da ću ostati sam! Imam što ponuditi, ali imam i kriterije!

Miliiiii :) Ma lik se nije zaljubio u mene, što je gotovo nemoguće, radi toga sam ostala u šoku ;) Kulirao je, "ona je žena, ista je ko i sve druge i još si misli da je kao zgodna i da je kao pametna, e sad ću ja njoj pokazat isfrustriran bivšim vezama, škembicom i gubitkom kose da nije, buahahaaaahahahahahaaa!!!"

:D

E, Forde, nisam tebi rekla da si mili nego da su mi svi ovdje komentatori mili, a ti si silom prilika među njima. Čist da se zna. Sretna sam. I ni u snu ne želim biti sjeme razdora između tebe i tvoje voljene. Sretno i vama!