parablog

Sad u nedjelju kao nešto radim po kući, u biti, na relaciji sam kauč-sjedalica-kauč, kad skužim da pas nije došao pozdravit više od pola sata. Izađem na terasu i zazovem. Jedanput. Ništ. Drugi put. Opet ništ. E, sad je već čupavo, nešto se događa. Treći, četvrti, osmi put. Ništa. Ograda na mjestu, dvorišna vrata zatvorena. Izgubila sam psa! Pitam susjedu Lunu da gdje mi je pas, ona se okrene par puta oko svoje osi i zalaje. Reko, znam.
I ništ, obujem se, preko pidžame prebacim jaknu, ruksak za svaki slučaj i izađem na ulicu. Prijeđem je uzduž i poprijeko, konja od psa nema. Ok, otišao je dalje. Sjednem u auto. Dođem do raskršća. Idem desno, pa ću opet desno, valjda je negdje u šumi iza kuće, pa nije mogao daleko. Stignem u blizinu planinarskog doma, tamo sretnem tatu sa djevojčicom. "Jeste li vidjeli velikog bijelog psa?" "Jesmo, tu se motao." Sreli ga prije desetak minuta. Huh. Tu je. Nastavim dalje, sretnem mladu obitelj, mama, tata, dva dječaka, opet isto pitanje. "Jesmo, išao po šumi sa nama, tu je negdje sa još jednim psom". Zazovem i blesavo presretno cuče doleti i izljubi me po čitavom licu. Tu si guzo, sad ideš na povodac, tako.
Konj od psa bauljao okolo sa susjedom Tugomirom, malim avlijanerom tužnih obrva. Ovog spakirala u auto, Tugomir nas ostao pratit obrvama.
I ok, priča je to sa sretnim krajem. Za Tugomira isto, otišao je on kući prečicom da se uvjeri da smo dobro stigli.

Danas, pet sati ujutro, ovaj ide van pišat. I nema ga. I nema. I nema. Izađem van, a vani mraaaak, nema niti ulične rasvjete. Opet isto, gležnjače, jakna preko pidžame, svjetiljka na mobitelu. Zovem. Selo spava. A što ću mu ja. Opet zovem. Ništ. Vratim se u dvorište. Obilazim rubove dvorišta sa tim mobitelom u ruci, gledam što mi je promaklo prošli put, gdje je iskopao prolaz majkumu, jel preskočio, kak je izašao, kak. Zovem i dalje, selo i dalje spava, hodam po mraku, po snijegu, razmišljam javit na posao da neću doć. Kad u bjelini snijega ugledam njušku. Sa druge strane ograde. Gleda me. Maše repom. Sretan. Reko, dođi ovdje. Hop! Kad konjče kaže jok, provuče se ispod ograde i dotrči blesavo. Tu sam te čekala. Našla sam gdje pušta. Kad se vratim s posla moram to nečim zatvorit. Ja ne znam, evo još sam pod dojmom.

A onda opet... Voljela bih da ima onu vrst inteligentne slobode koju ima Tugomir. I da ja imam onu vrst slobode, za početak rasterećenja, koju može garantirati samo potpuno povjerenje. Ima kakav šaptač životinjama i ljudima ovdje?

kavez je uvijek kavez bez obzira na to koliko je velik.
moja maca može uvijek van
a ja sam presretan svaki put kad se vrati.

što će ona istraživati i do kuda će ići ne ovisi samo o njoj.
ima i drugih maca koje svojataju svoj prostor.
istraživanje granica nije rezervirano samo za ljude.

GPRS ogrlica, spojena na mob

Jutro :)

Ima ogrlica i na kojima možeš definirati rutu kretanja, udaljenost od kuće i povratno dobiješ info čim je odlutao

Sto kaže Meija, gps lokator je dobro rješenje.
Najbolje su one bez sim kartice nego sa ugradienim sustavom koji se spaja na sve operatere.
Košta oko 30kn/mj

ah, pusti ga nek se malo kurva. uvijek se vrate doma.

Taj lokator je super kad ga se ukombinira sa ogrlicom za dresuru. Čim ti mobitel javi da je pas otišao iz sigurne zone, uključiš mu vibru na ogrlici. Psi to shvate vrlo brzo. A ne škodi mu niš

Moj Brut je imao dvije verzije odlazaka.
Prva kad se ode igrat malo. Tad odmah dotrči kad ga nađem.
A bilo je i onih drugih odlazaka :)))
Nije htio doc na poziv ni pod razno.

Da je tad bilo lokatora…koliko bi si živaca i vremena uštedio :)

Kad se odu igrat, idu na poznata mjesta.

A da ga prošećeš,i sebe za usput !Dvorište očito imaš,napravi mu pravi boks,sve drugo će mu biti patnja,ogrlice i sl.Duga priča .

pa kolika je vjerojatnost da se pas ne šeće?
i par grama težine na ogrlici psu definitivno manje smeta od ograničenog prostora boxa.

ako vlasnik ima mogućnosti, fino je to još ukompletirat sa posebnim vratašcima kroz koja može ulaziti i izlaziti iz kuće.
vratašca se otvaraju samo na kod iz ogrlice
i još se mogu isprogramirati sa vremenskim ograničenjima u kojima se otvaraju
tipa, po noći nema izlaska
danas to fakat nije skupo
sa svime upravljaš mobitelom
tipa, vidiš u aplikaciji da je pas proveo par sati u dvorištu
i ušao je u kuću
možeš preko mobitela zaključat vratašca

Morat ću izgleda investirat i u gps i u ogradu. Barem sada dok je još mlad i razigran. Vratašca, vratašca su super, to ću ako ne prije, a onda kad dobijem na lutriji dati izraditi lijepa ulazna vrata sa ugrađenim vratašcima

na kraju je ipak najmudrije rješenje da se udaš, pa nek mladoženja leta uokolo.

Pa da. Mladoženja ne košta 50 ojra u startu i 30kn/mj

Mukte je

Mladoženji se samo predoči paeći dnevni red i objasni mu se da na smije zajebat.
Najbolje sve objasnit za vrijeme pms-a

Nema teorije da će zaboravit nešto

Ostalim danima a i po potrebi, ako se slučajno uakorči, lijepo mu se objasni da ga može zamijenit aplikacija i trošak od 30kn/mj i da je on tu činom tvoje dobrohotnosti i altruizma za šeranje koječega.
To je najbolje servirat uz osmijeh da se ne kuži pasivno-agresivni pristup

Mladoženja svoju naklonost može dodatno naglasiti brigom o maci kad već brine i o kuci.

I to je sve za basic model.
Angažman u kuhinji i održavanju higijene kuće se tretira kao očekivani rast a bonus poeni se kompenziraju decibelima u budućim pms-ovima

I onda na red tek dolazi boostanje dodatne vrijednoti što se najbolje manifestira tipično muškim aktivnostima na izgradnji zajedničkog gnijezda.
Osim vrijednosti gnijezda per se time se otvara prostor za hvalospjeve vlansice kuc(ć)e pred zabezeknutim prijateljicama na tradicionalnom subotnjem brunchu.
A svi znamo da se unutarnje zadovoljstvo najbolje slaže sa zavišću vanjskog subjekta.

Bude li mladoženja i božioprosti, kvalitetan šaptač duše i reprodukcijskih organa, nema ama baš nikakve prepreke da mu se digod pregleda kroz prste neki spešl fičr.
Jel mu halal, braćo?

Halal, jašta

PS: ne pokušavajte ovo sa već dresiranim šetačima. Ili će vam pobjeć u garažu ili glavom bez obzira.
Samo za rookie-je.

Flaj, ti sve znaš. Evo točno se vidi da imaš dvije kćeri. Kre je isto na dobrom tragu.

Broj, moj pas živi u kući i ima vani boks veličine omanjeg parka. Ja mislim da je dosta zadovoljan, zadovoljniji no što je bio kad smo živjeli u stanu. Sebe bih već mogla malo prošetati, to da, i mimo šumskih staza

Što se mace tiče, za nju vrijede drugačija pravila. Iz jednostavnog razloga jer je drugačiji karakter. Ne prilazi ljudima dok bi ovaj prišao gotovo svakome. I dao pusu. Za nju ionako nikakve ograde ne predstavljaju problem pa se niti ne zamaram kamo ide. Neka ide, ta sigurno ne bi dozvolila da je netko negdje zatvori