parablog

Razvedeni ljudi imaju tu neku posebnu vrst patine koju ljudi koji to nisu nemaju. Nekakav drugačiji premaz, boju, sjaj. Nekakvu iskustvenu vibru koja se može naći kod kakvog istočnjačkog gurua, samo u suprotno dijametralnom smjeru. :D

Kako da vam to objasnim? Evo pokušat ću. To su ljudi koji su u određenom periodu života bili dovoljno ludi da pristanu biti dionikom protokola kojim će napismeno, potpismeno i zapečatirano ustvrditi da pripadaju pod materijalnom i krivičnom odgovornosti drugoj osobi. Takva gradacija u velikom broju slučajeva pozitivne ludosti zahtjeva određenu dozu respekta. Pozitivne jer uvjerenja sam da je većina ušla u bračnu zajednicu sa idejom tipa "bebo, ako doživimo invaziju vanzemaljaca, ja želim da me zateknu u tvome zagrljaju". I to je predivno.

Respekt ide i tome što je netko nekada odlučio te ljude voljeti za zauvijek. Respekt na hrabrosti pri odabiru partnera za zauvijek. Tu smo, imamo se, imajmo se. Koliko to ima veze sa zdravim razumom, ja ne znam, ali sam sigurna da je mala doza povjerenja u sebe, u drugoga, u odluku srca koja preuzima ulogu tamo gdje razumu nema mjesta itekako potrebna.

Ja s tim brakovima nikad nisam bila na ti. U braku ovjerenom kod matičara nisam bila, ali sam živjela u nevjenčanom braku, bez prstena, vjenčanice i bez gozbe za uzvanike do četvrtog koljena. Svjedoke smo ipak imali, i u dobrim i onim manje dobrim vremenima, evo većina svjedoči raskidu nepisanog ugovora i dan danas.

Uvijek sam nekako od brakova bježala glavom bez obzira, ne radi toga što sam horoskopski slobodnjak strijelac, nego vrlo moguće radi toga što sam odrastala kao dijete razvedenih roditelja. To naravno braću i sestre nije spriječilo da se požene, poudaju i imaju djecu. Mene je.

U to doba, u doba moga djetinjstva, nije bilo "moderno" razvoditi se i ja sam i u vrtiću i u školi bila rijetko dijete za koje se pričalo ispod glasa "njezini roditelji su razvedeni". A dijete dobrog sluha i dobrog opažanja primijeti i što treba i što ne treba ili što bi možda bilo mudrije primijetiti u odraslijoj dobi. Sustav nas je tada tretirao kao djecu sa posebnim potrebama i već sam tada osjećala veliku nepravdu jer mome djetinjstvu generalno ništa nije falilo i išlo mi je to u biti na živce. S druge strane, bila sam miljenica jedne tete u vrtiću i učitelja hrvatskog jezika u osnovnoj školi - koliko to ima veze sa razvedenim roditeljima, a koliko sa mnom, pokazat će se možda nekad negdje ili vjerojatnije nikad.

U srednjoškolskim godinama sam odbijala autoritete sa svih razina, a utjehu pronalazila u raznim otpadnicima i bundžijama koje je iznjedrila glazbena industrija. Živjela sam u strašnom zamjeranju prema roditeljima. "Zašto ne mogu biti kao svi drugi roditelji?" Kao svi drugi. Kao svi normalni. To je bilo ključno. I tada je započelo buđenje.

Događalo se da su ti drugi počesto očevi alkoholičari koji verbalno vrše sve moguće i nemoguće vrste pritiska na vlastitu obitelj, a ako se verbalno ne pokaže dovoljno učinkovitim pribjegava se nasilnim metodama koje uključuju i fizičke obračune. Događalo se da poneka majka luta u spavaćici gradom poput gluhe kuje ne bi li počupala kosu jednoj od šankerica koje njezinom Miji griju muda.
Dogodilo se da sam zamjerala roditeljima što su bili iskreni napraviti rez kada su vidjeli da ljubavi u tom braku nema.

Ne znam. Neću reći da ne vjerujem u brakove niti da ne vjerujem u ljubav. Ali reći ću da iznad svega vjerujem u poštovanje. I rukoljub, do kraja života ili smrti, svejedno je.

Ja u biti na neki način čeznem za zajednicom od dvoje, a možda i troje. Ili za zajednicom od više nas koji se nazivamo obitelj. Uz istu svakodnevnu ognjišnu vatru. Tu dolazi na svjetlo pozornice račji podznak zadužen za savijanje i čuvanje gnijezda.
Ali ne znam, evo ne znam kako se do toga dolazi. Moja su nastojanja nespretna i najčešće ostaju na razini želje. Priznajem, ja sam tu izgubljena i kao one žene iz kamenog doba ja bih morala sresti muškarca koji bi me usprkos meni navigavao do odnosa gdje više nismo ti i ja, nego mi. Udarac maljem ne radi, preferiram sofisticiraniji pristup. Morala bi dakle sresti muškarca koji bi me našao i sačuvao. Koji bi ostao i onda kad mu kažem idi. Taj bi morao znati barem neke osnove, naprimjer da sam žena u nježnim godinama i da imam određena ograničenja u skladu s tim godinama, kao i potrebe. I da je kod pms-a najbolje biti i ostati čvrst.

Evo, o tim stvarima razvedeni ljudi znaju dosta i to im daje tu neku posebnu draž. No ti isti počesto nemaju kapaciteta ući u novu priču cjeloviti. Ja to razumijem. I ovime ustvari poručujem da želim cijelog čovjeka. Za cijelu ženu. Mene.

misha mu, zar nije svejedno razveden iz braka, ili partnerstva.

a vamo gore se da pročitati da razvedeni nisu cijeli. slažem se, ali jebalmevrag ako je itko na svijetu cio.

razcedn iz ili bez braka... a jebemu, nekak ipak nije isto. makar na kraju bude na skoro istom

ak ništ drugo .... ne moraš na sud ... valjda, nemam pojma. ja sam morala

Ajd dobro, i ja sam malo načeta. Al mislim da izvedenost iz jednom zapečatiranog braka ima dodatnu lekciju u smjeru ovog što Bel govori. Jednu od dodatnih

I da, ne da ne treba bit junfer, nego ne smije bit junfer. Ti si kolega slobodno bezeciraš jumpfericu ako ti je tako milo

Što ti vjerojatno neće teško pasti jer ti je fetiš na slova nadrastao i nadjačao postadolescentski fetiš na jumpferice

Ajd se nemoj tu prepirat bezveze, što misliš da ja imam vremena pored izvještaja i statistika bedinat ovdje uvrijeđenog blogera? Ponašaj se zrelo i bogato iskustveno, to je hot čak i jumpfericama

Tek što Polupani lončić cikne svoju istinu, otvori se puteljak između dva kamena ko onomad more pred Mojsijem i on se otkotrlja radosno u potragu za Svetim gralom iz Jumpferske doline

Ive, odličan tekst...

Ajd, đada. Em ne čitaš sa razumijevanjem, em pretpostavljaš, ne znam što mi je antipatičnije. Ne pokušavaj odgovoriti na ovaj komentar jer ti je to onemogućeno. Log ipak možeš objaviti, to je tvoje građansko pravo. Možeš recimo napisati sastavak na temu "Moja šuplja glava vs. glave kroz koje svjetlost ne prolazi. Ja - heroj novog doba"

Ma jel se to tu zalijepio dragi bloger koji briše tuđe komentare i blokira jer mu se ne sviđa napisano, a hrabar je tebi docirati?

Hvala Meija, jutros sam o tome razmišljala dosta, potaknula me aktualnost iz vlastita života. Pa evo i ovdje, možda zakuca na prava vrata

Je, zalijepio se, ali sam ga odlijepila. Ko neatraktivnu tetovažu iz omota gume za žvakanje

Da sam muško, upucavala bih ti se :)

Možda mi se i ovaj bloger upucava?

:D

Možda i meni s upravo poslanom porukom: kme kme :)))

Ivčica..baš to mi je palo na pamet...da ima neke nakane sa tobom ..a ne zna to bolje artikulirati:*))

Opa miki, ima tu potencijala za izlazak ko kad izlaziš sa frendicom. Zna se prepirat, zna kmečat. Možda je u pms-u

Ma simpa je u biti, samo mi ide na nerve što me sad tu nešto osuđuje. Neka piše iz svoje perspektive bez osude

Pms definitivno :D

Kada uzmeš u obzir ljepotu različitosti ...a razlike su drastične...svašta tu može biti!:-))

Odgovor Brčici gore, zna ona zašto ja to ovdje. Ne treba meni netko da me usmjerava, samohodna sam i prilično sposobna žena. Ali želim si nekoga, točnije želim si partnera da s vremena na vrijeme kaže, da pokaže da nisam sama u čitavom tom kupusu od današnjice. To mislim želi svatko. Jako dobro funkcioniram u solo aranžmanu, ali taj solo aranžman želim nadograditi putovanjem u dvoje. Ne radi se o potrebi, radi se o želji

I mislim da je većini muškaraca spoznaja da ženi nisu potrebni bliska noćnoj mori. Zato mene ne zanima većina. S druge strane, bilo bi lijepo ponekada si dozvoliti biti slabom. "Trebam te, pa što"

Bingo!
Ne potreba već želja!

Pa da. I malo ću još o pms-u i "idi". Pms je mislim produkt ljudi lošeg karaktera. I žena koje svu odgovornost za vlastiti jezik, u najboljem slučaju, prebace na pms - kao kršćani što sve grijehe speru na Isusa, pa ćemo sljedeći mjesec ili za već tjedan dana sve ispočetka; i muškaraca koji se sprdaju promjenama u mjesečnom ciklusu žene koje nesumnjivo postoje.
Moj pms od mene zahtijeva da budem u miru tih nekoliko dana prije mjesečnice. To je tako. I kad kažem idi, a mislim nemoj me sad tu trijebit, onda je dobro da ne trijebi, a da ipak ostane. Kužiš

A vino se inače pola popije, a pola se Šarcu da :)

Gle, muškarci su konkretni, barem većina, pizdek ionako smatram samo anatomskim muškarcima, i kad veliš "idi", uglavnom će otići
Ne zato kaj želi već eto, poštuje tvoju odluku

ako netko nema Šarca.. onda eto..mogu ja, al da je bijelo.

Ne čitaju nam misli
Ni između redova
Pogotovo oni koji nas ne poznaju "u dušu" da bi unaprijed znali našu iduću misao ili korak, pa i da li ćemo se nafunjiti na ono kaj napravr ili ne ili dignuti srednji prst, a sutradan kao da niš nije bilo

A čuj ovog gore. Majstor nerazumijevanja napisanog. Rekoh, počesto nemaju kapaciteta, on počesto nije pročitao. Ne da mi se u biti vaditi što još nije pročitao jer sam sebična i moram ić izradit nekakve izvještaje

Malo je nadrkan, pusti ga...

Nadrkan je zato što sam mu blokirala komentare pa ne može obrisati ove koje je već napisao a to mu je inače jedan od najdražih hobija na blogu. Ajbg

Idem, rokovi pritišću :)

Čitamo se :)

Nestaše komentari ko rukom odnešeni. Ko svračja jaja iz Priča iz davnina. :D
Sad malo izgleda kao da pričam sama sa sobom, ali nema veze, moja frizura to može podnijeti.

Čitamo se, piši! Dobro je iskorigirati stavove u nekakvoj zajednici, makar to bila bloška zajednica :)

Meni se čini da je ovde rječ o djeci razvedenih i kako
se oni nose sa tom situacijom,a ne o razvedenim.
To je moje mišljenje,možda i grešim.

O svemu pomalo.

Lijepo sam napisala da udarac maljem ne prolazi ali onaj drkaroš touchmefeelme baš inzistira. Ako on nema psihološki profil zaluđenog obožavatelja, ne znam ko ima

Molim neka cijeli čovjek koji mi se sprema ući u život ima između ostalog i osobine tjelohranitelja

Ček, budem ja probala umjesto tjelohranitelja: dotakniosjetipolupanukantu, reći ću još ovo iako nisam dužna pravdati se ikome. Jedno "idi na svoju stranu stola, pusti me sada na miru da razmislim" možda bi ti spasilo brak. Ne znam, kažem možda. I šta se koji k pjeniš, ja sam ovdje nebitan faktor, nitko te nije osudio niti ti sudi. A to što imaš za otpjeniti, otpjeni sam sa sobom, to nema sa mnom nikakve veze, valjda si toliko svjestan

Aupm, ovaj lik je dosadan ko crijevna viroza. Kaže:
"Guglao sam što znači "cijela osoba" ali gugle nema pojma o tome. Čini mi se da niti gule nema kapaciteta kao Ifka :)
A da nam pojasniš što to zapravo znači? Sudeći po napisanome, iz kojeg se da isčitati da ne znaš kako nešto postići, predmijenjam da znati kako nešto postići nije sastavni dio cijele osobe :)"

Da, gugl često nema kapacitete za zadovoljenje mojih potreba, tu si u pravu.

Dakle, cijela osoba je regenerirana osoba, osoba koja je "rodila" samu sebe, izašla posve nova iz iskustava koja su joj prethodila. Dakako lakše se i jednostavnije regenerirati mladom organizmu, toliko pretpostavljam znaš.

Nije ovdje pitanje znam li ili ne znam nešto postići, ja ću se nesumnjivo snaći u situaciji u kojoj se nađem kakva god ona bila, već je pitanje jesam li naišla ili ako nisam, nailazim li na osobe koje smatram dovoljno "čitavima" za započeti ili nastaviti putovanje sa njima. I nemoj mi sada opet poruge i osude da sam ovakva i onakva, tvoje me projekcije i ocijene ne zanimaju. Sigurno je samo to da odnos u koji želim ući mora biti ravnopravan i da ću sigurno tražiti ono što dajem i da ću dati ono što tražim jer sam ušla cijela i cijela želim i ostati. Medicinsko osoblje je u drugoj zgradi. Ako me razumiješ. Ako ne, nastavi dalje taslačit na suho, čini se da u tome imaš prakse.

Ok, mislim da smo završili. Ocijenio je da trebam pomoć i neka se obratim stručnjacima. Takav stav kada se o ovakvim dosadnjakovićima radi obično na moju nježnu dušu djeluje kao melem i blagoslov. Idi, dotakniosjetipolupanukantu, idi i nemoj se okretati

Vidiš, uz dodatak "ne okreći se" stvari poprimaju jedno posve novo značenje :D

I još nešto! Komentiram jer mi je čak i to ovog trenutka draže od blejanja u beskrajne tabele. Znaš kad moraš učit pa bi i robu prao na ruke i kolače pekao samo da ne moraš učit? Ne znaš? Tako sam i mislila. Nema veze.

I jep, moja mora bit zadnja. Al sad idem na gablec, kavu, sunce, sve po redu, a ti kak hoćeš