parablog

Link

Vozim predjelom gdje nema ljudi, kuća, rasvjetnih stupova, samo vijugava cesta dovoljno široka da se zaobiđu dva auta, omeđena poljima koja nestaju u šumskim brežuljcima. Uvijek ovdje smanjim brzinu jer tu je trasa kojom prolaze životinje ove naše pitome bilogorske divljine. Netko je nekada tu posijekao stabla i asfaltirao put, one prelaze tu cestu čini se već utabanim putem svojih predaka, uvijek bez iznimke na tom istom mjestu.

Jučer, za rastopit se od miline, tri laneta prelaze cestu. Dva laneta su malo okretnija, oni su već zamaknuli iza prve visoke trave, a treći im se pridruži dječjim korakom na onim tankim nespretnim nogicama. Požure zajedno prema šumi kao djeca koja su tek prohodala. Premedeno.

Dovoljno za dobar dan, dovoljno za dobar san.

tri laneta,taman za jedan dobar paprikaš

Samo sam čekala kad će se oglasit nekakav pametnjaković/ka ..

Dobri ljudi, pa jel vi nemate doma kog jebat? S vama se ne može nego tako. Gledajte u miru ovog krasnog momka sa linka i materijalizirajte mi takvog nekakvog, neka je i dobar i pametan i tako to

Ja sam jednom vidjela lane, u sred grada, mislim tek rođeno, malo kao mačkica, prvo sam mislila da je mačka, svi smo stali iz jednog i drugog smjera i čekali da srce medeno prođe.

Mekaniši životinjski, nekad mislim da ljudi uopće ne zaslužuju njihovu čaroliju