parablog

Jučer je vele bio značajan datum i kažu još da bi bilo dobro obratiti pozornost na situacije kojima smo u toku dana bili izloženi.

Da rekapituliram:

1. Netko mi je ujutro zauzeo parkirno mjesto. Što je ok jer nigdje ne piše da je to mjesto moje. Par mjesta iza bilo je jedno na koje bih mogla sparkirat uz malo manevarskih vještina kojima nisam sklona pogotovo u rano mračno jutro nakon jedva dva gutljaja kave. Parkirala sam između dva stoljetna stabla gdje nije trebalo puno filozofirat

2. Kolega sa posla je neki svoj rad u kojem sam mu asistirala iz dobre Kekecove volje doslovno u mini promilima, mjereno u vremenskim jedinicama pet minuta angažmana, predstavio kao zajednički projekt i radi toga mi je bilo dosta neugodno i to do te mjere da sam imala potrebu verbalno dati do znanja da je to što sam odsudjelovala goli k. Mislim da to zna i on, ali me uključio na način da sam ostala u onom glupom čudu tipa "mili Bože gdje sam zašla"

3. Drugi kolega je dao do znanja da je bacio oko na kolegicu i raspitivao se o njenom bračnom statusu. Sjebano skroz. Zašto mi ljudi govore takve stvari

4. Neka lokalna vještica je na moju inicijativu raskinula čini između mene i prijatelja od kojega sam jednom htjela da mi da sve, i više od prijateljstva, dušu da mi da. On nije bio spreman na takvu vrst veze i ja sam učinila sve što je u mojoj moći da ga pošaljem daleko, daleko od sebe misleći da je to jedini način da zaboravim svoj ljubavni poraz. Sve van svake pameti i van vrline ljubaznosti. Nedostaje mi moj prijatelj. Tko zna dal je živ

5. Auto su mi zasrale ptice. To je sjedilo na drvetu iznad mog auta i rafalno sralo. Najviše je stradalo vjetrobransko i bočno vozačko staklo, s tim da se na vozačkom nalaze neki doista impresivni reljefi

6. Trebalo mi je više od sat vremena da upalim jebenu vatru u jebenom romantičnom kaminu u jebenoj romantičnoj vukojebini. U kući je bilo maksimum deset stupnjeva. Kad se plamen ukazao uključila sam neku romantičnu dosta sjebanu komediju u nastavcima sa Netflixa. Zaspala nakon dvadesetak minuta

Evo.

romantično do boli...
ne baš toplo, ali romantično

na spomen svega toga uvijek se sjetim njenih ko led ladnih stopala
koje se ljepe za moje tople noge.
i kad me pitate, zakej je ona zmija?..zato.

meni nikada nije palo na pamet da ledim.

Valjd neki problem zdravstvene prirode.

A u kojem si dijelu odnosa ti stavljao na led?

Neš bi se moralo nać za osvijestit i priznat

Ptičja kakica je znakovita, pa cijeni to kao nagovještaj neke sreće koja te čeka možda iza ugla, na dohvat ruke, noge.... :)

Ojla :)

Baš si mislim kako sranje možeš unovčiti, da barem možeš saznati što je to ptica pojela, koje sjemenke, napraviš prirodno sredstvo za sranje i obogatiš se, ha, kaj veliš dobra ideja, haha?

Ne baš.

Možda je sreća u tome što sam maloprije pretražila pola šumetine da bi našla psa koji je opet raskopao zemlju ispod ograde za izać u kurbanje, igru, ekskurziju, štoli

Eno ga sad, spava snom pravednika