Planinarska

Uglavnom padam na nos
Hodajuci po ravnom
Stiteci sakama svoje zecje srce
I onda razbijem naocale
I ne vidim kamo idem
pa padnem u rupu
Patolog mi je rekao da je zdjelicna uz bedrenu najveca kost u tijelu
Ni kremiranjem se ne raspada
Treba je razbiti prije ukopa
Na sitne komade
Pa u prah
I to sam ucinila
Viseci na uzetu, gledajuci gnijezdo s pticima u usjeku pred sobom
Na stoput poznatoj planini
Udarila sam kuk i razbila ga kao jaje
I onaj okrugli dio oko njega
Labrum
U atlasu tijela izgleda kao savrseni prsten
Nikad me nisu privlacili ni prstenovi ni vjencanja
Prstenuje se golubove a ne zene
Ne mogu prekriziti noge
Ali nikad necu prekriziti planinu
Tijelo mi je pokriveno oziljcima i modricama
Svaka nosi svoju pricu
Svaka je druge boje
To su markacije na trasi
Da se ne izgubis nocu
Dok se penjes po meni do vrhunca
Bez svjetiljke i uprtaca.

13.03.2022. u 23:46   |   Editirano: 14.03.2022. u 0:05   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Idem pravocrtno,
zaobilazeci svoje krivudave misli,
mastama zbilje,
trazim racun konobara sudbine...

Vise slova drugi put :)

Autor: Jarac999   |   14.03.2022. u 10:34   |   opcije


Dodaj komentar