pOetry

Uz praznovanje romantične ljubavi - o ljubavnom usponu I ponoru

Zaljubljenost na engleskom jeziku jest spretno skovan izraz - to fall in love - svaka romantična ljubav ima svoj uspon I konačan pad. No penjući se ne mislimo na ponor koji nas ceka na kraju trase, a žudnja daje snagu za uspon I let do vrhunca.

A postoji I nesebična, sveobuhvatna, bezuvjetna samodostojna ljubav bez očekivanja. Ako u sebi a onda u drugima nosite bit, cistu esenciju I prisutnost koja nadilazi formu I osjećajući je I bivajući možete prepoznati je zrcaljenu u drugima I to zrcaljenje dolazi iz unutarnjeg mira I jasnoće, to je istinska ljubav koja ne treba ni ne žudi za drugim bićem da se ostvari, jer je ljubav sama i vibrira I odražava ono što jest(e).

Vidite li samo formu tada vas privlači samo forma, ne nužno samo ona fizička već I psihološka, vanjsko I unutarnje tijelo. Padate na prvi dojam, imate svoj tip, svoju iluziju, ono što se babi snilo, ono što vam nedostaje ili što ste duboko u svoju jamu skrili, zakopali I zaboravili, potisnuli I u podsvijest zatukli - sad je izaslo svom silom na povrsinu I žudno vas mami tu, utjelovljeno pred vama. I na trenutak ili dva mislite da ste našli Sveti Gral. I zaista ako vas privlači kako I što ta osoba govori, ima stas kao Keanu Reves a glas kao Clive James, ako vas pali kako hoda, ponaša se, za koga glasa, kakav auto vozi, dijelite li omiljeno jelo I ljubav prema istoj političkoj stranci, završavate li rečenicu istim riječima I prepoznajete se u istom hobiju I istim ah (za sada) tako slatkim nesavršenostima, zar to nisu bogomdani znaci da ste našli baš onu pravu osobu a vašoj je čamotnji I potrazi kraj?

A onda se svi ovi aspekti spoje u jedno I fizički I emotivni I psihološki I mentalni - zaljubite se, upadnete u zamku zaljubljenosti. I taj pad odvaja vas od cjelovitosti I jednosti čiste svijesti. To je sve dio učenja. A svaka škola košta. U početku ne slutite pad jer ste “high” od zaljubljenosti, uzbibalih hormona I fizičkog osjećaja ushita. Zatim, čim zađe medeni mjesec, počnete živjeti skupa, u banalnosti svakodnevice, još godina, dvije počinje pad u ponor, ushit zamjenjuje patnja, ono što je prije bilo vrhunac ljubavi sada je dno patnje. You fell in love, deeply.;)

No kako smo većinom ljudi od krvi I mesa, a ne transcendentalna prosvjećena bića tek samo muškarac, žena ili bilo koja od psihosexualnih ili trans kombinacija istih I eto trenutno imamo ovo tijelo I ovaj emotivni I socijalni I antropološki okvir I premazani smo slojem strahova tabua uvjerenja I vjerovanja. I pobjegli od raja zbog zabranjenog voća bludimo smjerno i griješimo, mišlju riječju djelom. I čim osjetimo rezonancije drugog bića padnemo u u zamku neprosvjećene romatnične ljubavi.

Izvan rezonancije seksualnog, emocionalnog, fizičkog postoji dublja razina – transcendentna razina koju netko prepoznaje u drugom biću I ta ljubav pokreće cijeli svemir.
Zato da bi I romantična ljubav trajala treba postojati neka transcendentna razina. To ne znači da bi svi već trebali biti potpuno prosvijetljeni, prosvjećeni I spremni za nirvanu. Tek nakon što smo potpuno upoznali sebe možemo sve to potpuno upoznati I prepoznati u drugome?
Ne baš, ali neki element bezobličnog I bezuvjetnog mora postojati da bi odnos opstao. U protivnom, sve što imate u vezi su vaše prosudbe ili zamjerke drugome, fizička privlačnost, vaš način razmišljanja i površne emocije.

Transcendentni element mora biti tu i tada možete biti sasvim zadovoljni i cjeloviti sami bez romantične veze. Više vam ne treba, ne želite, ne žudite, ne nedostaje vam - imate sve u jedinstvenom sebi. Ako i kada je I ona druga osoba tu, kraj vas, prepoznata I prihvaćena, lijepo vam je, ali ne ne postoji taj impuls: daaaj, hoću, trebam … jer već smo nahranjeni, siti I sretni. I mozemo ljubiti davati uranjati i izranjati iz ljubavi bez potrebe za posjedovanjem vezivanjem podcinjavanjem i imanjem. Mozemo biti u ljubavi. Umjesto da padnemo u nju. Isto vrijedi I za Boga I za iscjeljenje. Ako ih nemate dovoljno u sebi, nećete ni izvana naći...

Bezuvjetna ljubav prema svim oblicima života i ljudskim bićima nije u fizičkom obliku niti osobnosti, bezuvjetna ljubav ide dublje – volite suštinu drugoga koja nadilazi oblik boju miris i možete u sebi prepoznati tu dimenziju, kada ste mirni i dovoljno prisutni i tada pogledajte drugo biće u ogledalu i vidite svijest koja je bit drugog čovjeka,a koja je prisutna u svakom biću. I vaše biće prepoznaje to biće u drugome. And that's Amore. Namaste

Prava gozba ljubavi. Ali neka meni i one fizičke bliskosti, i daj i hoću i trebam, doći će vrijeme i za asketsko odijelo

Potpisujem sve napisano.
Pogotovo dio o transcedetalnom elementu.
Ali, uz jedan mali dodatak;
Treba znati zauzdati ego i osvijestiti bit toga tko i što jesmo.
Tek tada možemo pričati o iskrenoj, dubokoj pa čak i bezuvjetnoj ljubavi,
koja poništava pojam posjedovanja osobe/duše i koja se svodi na nesebični
sharing onoga, maloprije spomenutog, osviještenog tko i što jesmo.
Uz naravno uvjet da su nam misli proizašle iz otvorenog i čistog srca pokrenute iskrom s polariteta ljubavi
a ne straha (većini je u vezama duboko prisutan taj strah od gubitka).
Duša poznaje samo dva jezika; jezik ljubavi i jezik straha.
A većina još uvijek (u velikoj mjeri) nesvjesno djeluje iz straha, što je već druga priča o nametnutim programima življenja od strane okoline u kojoj obitavamo.

Hm. Ne znam ne znam.... ne zvuči loše. No ipak - mijenjam 7 godina u ljubavi bez romantične veze za sedam dana nereda u glavi i romantične veze.
To govorim iz perspektive ciklusa od 7 godina nereda u glavi bez romantične veze.

prava ljubav ne iskljucuje romantiku ali nije samo romanticna veza:=)

Sve 5. Ako je izvan mog iskustva ne znači da ne postoji. Potpuna ispunjenost bez bolje polovice.

za mene svaka (moja) ljubav mora biti romantična, makar negdje nečim, mora..jer kaj
pa ne delam poslovni ugovor
ja ću tolko ti tolko
da se ne ranimo

transcendencije sam doživjela, nekoliko njih
ali nemreš transcendenciju imati svaki dan
a i nije mi baš nešto ambicija
hodati po vodi

dok recimo mogu hodati s nekim ruku pod ruku :) i ići recimo opet se diviti
festivalu svjetla

i lijepo je to sve gledati, ta svjetla
al meni je ljepše ak nekome uz sebe, s kojim se držim za ruku
mogu reći..gle krasotu
vidi onaj detalj
pogle ono!!
ili on meni, tak svejedno
e to je to, za mene
i to je i ljubav i komadić zaljubljenosti i pojam dojam pripadanja i oslikavanje i svjetlost
koja me snaži i čini me vedrom, raspoloženom
daleko od onoga
nikog nema

o bezuvjetnom..o tom potom

U zaključku: Samarakand = Samarkand = Corto Maltese. Piši još. Treba nam to.

transcedentna ljubav ne znaci nedostatak partnera niti romantike
znaci damo da samo je cjelovita osoba spremna za pravu ljubav
ako nismo ispunjeni nego ljubavi gladni i ako sebe ne volimo necemo moci ni znati voljeti drugog
nego ce nam biti staka
i spas od nas samih
nenahranjenih

ok kužim ili možda ne, nisam sigurna
nego si nešto mislim
a da se malo prilagodimo? stvarnom stanju
ordinarnom
nas, drugih? nesavršenih ne transcedentnih
možda sam gladna, možda je taj neko gladan
ili imamo štih probu, (koja potraje)
pa se i napokon zasitimo, najedemo, zasladimo
jer mijenjamo se, učimo, prevladavamo neke svoje mane, greške, utažujemo gladi
za zajedničkim stolom

nemrem se sjetiti
well ima neka scena u onom nekom filmu
gdje su im vezane ruke, ali jelo i žlice za jelo su pred njima, i svi sjede za stolom
e sad ona (neka špijunka, uvukla se unutar tih njihovh redova u taj neki klan, borili se kao protiv onečišćenja)
dakle u sceni
ona ne zna kako započeti jesti
i zagnjuri lice u zdjelu, ali se više zaprlja nego što uspije jesti
a onda joj je ta zajednica pokazala kako se to čini
uzmeš ustima svoju žlicu, zagrabiš svoju hranu i ponudiš je onome do tebe
a oni isto tako, svoga uz sebe
svi bili gladni i nemoćni se najesti
ali kada su se okrenuli drugome "svome" svi najedeni

a i zašto ne, svojoj tranncedenciji naučiti i onoga drugoga
nesvjesnoga, još netranscedentnoga ?
pa možda postane, možda shvati, možda doživi otkrovenje
možda
jer po meni, zaljubljenost, ljubav je davanje ali i dijeljenje, učenje sebe, drugih

jedno od drugoga, prihvaćanje da postiji i drugačiji uvid na neka pitanja, priče

i dok idemo kloko tolko istim smjerom, onak rame uz rame, ruku pod ruku
napredujemo, oboje

slazem se - ljubav je razmjena, medjusobno otkrivanje i zajednicki put, partnerstvo u koje obje osobe mogu rasti a na gusiti sebe na ustrb druge
i jako mi se svidja ideja hranjenja drugih zlicom
morat cu je iskusati;)

Uživam u ovom blogu, zaista. ladonna2, sjajan gornji komentar. Samarkand... i dalje ne sporim da je moguće doći u stanje transcendentalne ljubavi bez partnera. Samo, ja to ne mogu... ili - uzevši u obzir vrijeme koje mi je preostalo - ne želim.

Posve razumljivo. Samo ovdje gdje sam sada mogu steći iskustvo materije. I nadograditi ga iskustvom svijesti o onome što jesmo - a samo materija nismo

Zašto putujemo? Da bismo nahranili dušu. I što još? Da bismo nahranili oko lijepim krajolicima, da bismo nahranili uho neobičnim jezicima, da bismo iznenadili nepce drugačijim kuhinjama, da bismo malo narasli u visinu i malo u širinu

Ti si ovdje pisala, ako se ne varam, o agapeu. Ko je spoznao agape pravi je sretnik. Dok je "padanje u ljubav" nerijetko jedno najobičnije stradanje, ali i jedno vrijedno iskustvo zemaljskoga. Kao što si napisala ranije: srce treba lomiti sve dok se ne otvori

Lijepo.

istina je putujemo da bismo nahranili dušu
no tražimo li ljubav gladni nenahranjeni
ako se ne poznajemo
i ocekujemo da nam drugi da ono sto nemamo da budemo sretni
da se ogrijemo na tudjoj vatri
to je put u pakao
samo srce ispunjeno ljubavlju moze istinski voljeti

Apsolutno! No ja bih sad na šalu: ako ga tražim da dođe da se ogrejem(o) na plamenu ljubavi naše nesvakidašnje, to ne znači da manje volim. Čak stoviše! :)

Hoću reć, jasno mi je što poručuješ i dobro zboriš bez daljnjega. Takvo je moje iskustvo. No neka on ipak dođe da se oko moje i duša moja nahrani njegove prisutnosti :D
Skužajte, zaljubljena sam. Bude prošlo. Valjda

Pa zar je ta zaljubljenost toliko komplicirana postala...u moje vrime je to jednostavnije izgledalo...hm;)
Jbt..kolko filozofije:)D