srp mog djeda antuna

 
zadnje vrijeme cesto zvone ljudi na vrata i traze novac. za sedmero gladne djece. za malu bebu koja je gladna i kojoj je zima. za neku jako tesku operaciju za koju ima lijecnicko pismo. nakon toga ne znam sta se dogadjalo pred nasim vratima jer mi je regoč (brat, op.a.) zabranio da JA otvaram vrata i dijelim novce.
al zbilja, koji je kuac tim ljudima? mislim, znam da je osjetljiva tema i sve, al...mislim da zadnje vrijeme sve vise njih ide na to zicanje kao najlaksi nacin zarade. i mislim da ne idu na to kao na zadnju soluciju. jebote.necu sad ic na ono:mlada je, sta si ne nadje posao...jer znam da je tesko nac posao..al nemres me jebat da se nemres zbuksat negdje i radit ko cistacica, bogamu.neg ti je lakše hodočastit po zgradama i vjezbat govorne vještine. dok je tih posjeta bilo jedan na godinu, jos sam mislila kak covjek zbilja mora bit u gadnoj situaciji kad ide od stana do stana s tuznom zivotnom pričom. al sad dolaze jednom mjesečno. sad mi se to vec cini malo bahatim. ko tu koga jebe u zdrav mozak?
prije dva tjedna nam je na vrata pozvonila Genijalna Priča. kao, bok, ja sam kinez (bogami je) i doso sam u hrvatsku ucit vas jezik, al mi treba lova za ucenje hrvatskog. đizs. srecom, otvorio mu je regoč tak da ga se po kratkom postupku riješio jednim ne-vjerujem-da-mi-to-pričaš smješkom.
miš maus, kuća haus.
sta reci na to?

ma ne obraćaj pozornost uopće. hodam ja prije godinu ipo splitom i zaustavi me žemska, ono, drži neke nalaze u rukama, s potpisima i pečatima itd. kao neki rođak/baba/brat/mama/[umetnuti veoma nam dragu osobu] joj umire ili takvo nešto. i tako ona meni pet minuta nešto objašnjava kako je skupa BAŠ TA operacija i blabla, nakon cijelog performancea samo sam joj mirno rek'o "ja nemam love".

na što je ona meni ne-baš-tako-mirno proklela obitelj, mene, castala kugu i koleru i štatijaznamštasvene. stoka.

uglavnom, kad te pitaju imaš li kunu, reci "imam, hvala, ne treba".. "nemam ni lipe" a kasnije isparadiraj s dvi vreće hrane iz potrgovine.

l(i)jenčine bezobrazne. ja se moram pokidat za kunu i nedam je nikome ko stoji na cesti s ispruženom rukom. mrš.

:) ovo je bio log u logu. napravio si mi babušku od loga:D

FOR MADER RAŠA!

(ovo je bilo kratko:-))

je..neki dan isti slučaj...invalidi itd...ak već ima snage hodat po kućama, nek stavlja letke po kaslićima, to neke firme plaćaju da im se napravi....

luck :DDD

viš... sad bih i ja ispričao svoju priču, ali sam je propustio... taman u poluvremenu zvonko na vratima. trebao mi je djelić sekunde da otvorim vrata, uočim mladca sa fasciklom [ž. rod, naravno] (već je nešto krenuo neke papire-slike vaditi) i zatvorim vrata... mislim da je još čuo kroz vrata nešto kao "neemoj me za vrijeme tekme zajebavat!". tak da ne znam tko je bio, što je htio i ostadoh bez priče.... :/

okrutni gledaoče utakmice