poezija bez naslova
Znam, doći će taj dan
i pretežak postat će tovar,
tvoje usne raspukle breskve
tvoje vlasi divlje na vjetru
neće više biti dostatne.
Tražit ću više i više,
širit ću ruke na oltaru,
htjet ću piti iz tvoga kaleža
al na tom hladnom mramoru
više neće biti svetog lica,
a tijelo tvoje dotaknut će
neko drugo nepce.
08.06.2005. u 14:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
neznas. neznam. znam da neznam. nikad nisam niti znao. ni trazio. a i kad bih bio potrazio, necu traziti. izrazit cu nemir. kao sto uvijek i jesam. sve se te ljudske slabosti moze rjesavati vjerom da se moze, vjerujem. moram tako vjerovati.
Autor: prilagodjen | 08.06.2005. u 15:09 | opcije