Svuda pođi,kući dođi.

kao ni iskrenost
dragi moji muški kolege
no ne bojte se jer ni u živo nije bolje
valjda je odavno prošlo vfrijeme vitezova koji su u znak poštovanja podizali vizire sa svojih kaciga dok su jahali na svojim konjima
mala distrakcija,od tog podizanja vizira je i nastao današnji vojnički pozdrav sa rukom koji je eovluirao i modificirao se već prema standardima koje su nametale oružane snage pojedinih strana
i još nešto,ni u kom nemojte spomenuti,ma ni u tragovima,da ste bili u ratu,pa čak ni kao kuhar,a kamoli aktivno sudjelovali u oslobađanju lijepe naše jer ovdje nismo popularni
često sam čuo naricanje poput radila sam pedeset godina,laže,i nemam mirovinu ni toliko da platim režije,laže,i bolesna sam,laže,pa radim sa strane,govori istinu jer nije bolesna,a jebe se ko štuka,znam iz prve ruke,ali samo dok nisam rekao da sam bio u ratu,nakon toga,ajmo sutra ti ideš kući dragi moj,što si jebo-jebo si,više nećeš
naime,oca su jojs treljali,prvo ustaše a zatim njemci,nikako da se dogovri sama sa sobom ali to nije bitno,jer eto,ja sam isti poput tih navedenih
mlosti ne tražim niti bih vam je dao-rade končar,potpisujem
ako vam nisam po volji,to je za moje dobro