Ana
Link
Hej, što mi radiš?
Što mi to radiš?
Nasmiješ me pa me odmah pališ, implicitno.
Govoriš mi riječi koje stvaraju slike
zamagljene
Šapćeš mi riječi koje ih pokreću
razmazano
Diraš me gdje sam najosjetljiviji
jezikom
Grliš mi tijelo nedovršenim rečenicama.
Maštom ih dovršavam - duboko i snažno, bezobzirno...
eksplicitno.
Uzimam sve što daješ gladno i sebično, Otimam od onoga što si ostavila sa strane za neki drugi put.
Snagom zvijeri trgam te i razbijam u tisuće sitnih želja koje se stapaju samo jednu u trenutku kad mi noktima zaparaš leđa.
Cjelovima ćeš mi cijeliti rane tražeći oprost, Šaptat ćeš da nisi znala što činiš, da nisi htjela tako dubooko,
da te ponijela neka prejaka sila, da je kontrola leta... zadrijemala.
Svašta ćeš mi pričati,
Sve nevino i samo čisto
Kao svetica, kao anđelica koju je olujni vjetar zanio,
uvjerljivim glasom,, govorit ćeš,
baš kao da je stvarno tako i bilo. :)
Možeš li sve to ponoviti za BBC?
Dok mi ljubiš izranjavana ramena
osjećam tvoj miris,
Mirišeš na beskrajno. Hajde!
Uhvati ga na spavanju, razbudi,
uvedi me u napast, izludi !
Hajde još jednom, budimo samo ljudi. ;)
10.07.2024. u 0:37 | Editirano: 17.08.2024. u 9:13 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara