Josipa

Link


(Bijeg iz Alcatraza)

Ležala je sama. U tami,
Sama je ležala, sama u tami.
Samo je ležala. Samo razmišljala.

Zašto sam sama? - tamu je pitala
Okrutni muk je odgovor.

Tama.

Sama. Sad, već i po navici.
Takav slučaj.
Igra se kosom. Igra se sama.
Osjeća li išta?
Preumorna za razmišljanje klupča se.

Hladna je tama.
Pokriva se sama.
Pokrivač je mekan.
Pokrivena, kao da je manje sama.

Grli je pokrivač omotan oko tijela, čvrsto,
u stanju bez boli, bez sreće, bez radosti.
Leži sama. Napreže oči gledajuć tamu.

Konacno spava. Sama.
Spava sama

Ptice uzlijeću. Netko prilazi.
Ne vidi se lice, samo osmjeh.

Osmijeh prilazi.


Dok pleše sama pred njegovim osmjehom nestaje sjena, toplo je.
Prkosnim pogledom razbija tamu
u milijun neprimjetnih trenutaka koji nikome neće moći nauditi.

Konačno noć s mjesečinom,
srebrnom šetnicom voljenih,
sa zagrljajem preko ramena
i još jednim oko struka.

i leptirići...




A vid' otkud je sve počelo : Link

07.08.2024. u 19:41   |   Editirano: 08.08.2024. u 16:16   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar