posljednja kriška torte od badema
hodajući po pastelnim obrisima grada koji kao da još uvijek ponosito jaše bijelog konja i daje na znanje svojima da je još tu i da je i ovu bitku dobio.
tražeći nešto u izlozima, nešto je kao važno, ali ne znam što i samo gledam nadajući se da ću bar vidjeti ono što će me podsjetiti na to što treba pronaći.
siluete kao da plešu valcere i sve nekud žure, ali bez riječi jer riječi više nisu važne, samo slike kojih uvijek nedostaje.
kao da znam da tamo negdje postoji nešto više od ovoga, nešto što nekad je bilo i vrijedilo svima, ali opet tako lako me zavara ovaj sivi ton koji kao da je otopio sve boje života na ulicama bez neparnih brojeva.
ti kao i ja znaš duboko u sebi da nešto nedostaje, ali čekati ćemo zauvijek uporni da se sjetimo kako je izgledalo platno kada nam je ponestalo boja.
mjesec će kao i svaku večer biti tamo negdje gore baš gdje je i prije bio kao da nam želi reći da su boje u nama, nikakve tmine ih sakriti ne mogu kada nam on daje svu svjetlost u kojoj su svi naši kistovi za obojiti noć onako da bi svi dani dali sve da je još jednom vide pa makar izdaleka kao nekada.
04.01.2025. u 14:35 | Dodaj komentar