srp mog djeda antuna

 
-houli krajst. toliko puta ispisana tema da vise nema smisla.
-ne znam sta mi znaci kad me netko zbudi i skuzi to i veli:oh, zbudio sam te, onda ja na to velim- nisi, samo sam lezala. ponekad je to istina, ponekad nije. on/a na to nikad nema nista za rec pa se onda samo osmjehnemo jedno drugom. ak velim-jesi, onda se pocnu ispricavat, a to nema smisla meni, jer sam isto tak mogla i sama mobitel izgasit da se to ne dogodi. i tako. gotovo nikad ne znam sta da kazem kad netko verbalizira spoznaju da je probudio moju osobu.
- pisem gluposti jer nesto moram radit dok cekam da mi se rucak ohladi
- palo mi je nesto vrhunsko na pamet dok sam citala djelce tao mede pooha. znam da zvuci glupo. al to su ona moja ucennja u knjiznici kad je orevise knjiga oko mene pa se nemrem suzdrzat.i ne sjedim na djecjem odjelu, da se razumijemo :P al sad se ne mogu sjetit tog. onog iz prve recenice četvrte natuknice tko zna kojeg kolajinog loga

pih, pa pristojnost nalaže da ne budiš ljude dok uče u knjižnici...