O životu

Dok trepneš

Trideseta godina meni dođe
moja mladost prebrzo prođe
čini mi se tek sam trepnuo
a već sam napola ostario

Djetinjstvo mi je bilo slatko
al kao i sve drugo bilo je kratko
sedam godina za tren prođe
pa u školu kao prvak pođe

Ni tko sam ni što sam nisam znao
a već sam prve obaveze imao
dadoše mi tešku đačku torbu
i poslaše me u životnu borbu

Sa petnaest osnovnu sam završio
pa onda sa srednjom nastavio
i te tri godine za tren prođoše
onda osam na birou ostadoše

Nakon svega poslaše me u B.Luku
na nekakvu tako zvanu obuku
ali ni tu brate nešto ne štima
po završetku obuke posla nema

Sada sjedoh pa sve to napisah
pa samog sebe tiho zapitah
kuda me ovaj moj život nosi
dok se prve sijede javljaju u kosi

PS ovu pjesmu sam napisao davne 1990 godine

Dok trepneš 2

Sve ide svojim tokom život se nastavio
i ja sam se u zavodu napokon zaposlio
u isto vreme osmjehnula mi se sreća
moj život došla je moja ljubav najveća

Za zajednički život smo se odlučili
i vanbračnu zajednicu smo odabrali
jedno drugom davali smo sebe
i voljeli jedno drugo više nego sebe

U istoj firmi gradili smo poslovne karijere
i rješavali pred nama sve životne barijere
nismo znali kud će nas sve to odvesti
ali oboje nadali da će nas sreći povesti

Kao i svaki i naš početak je bio pun teškoća
rat iz HR preneo i u BiH pun ratnih strahoća
srećom zbog naših invalidnosti nismo morali
ići na ratište kao svi ostali zdravi ljudi

Nas dvoje pripadnici razlitih nacionalnosti
među nama se nisu primjećivale različitosti
skupa s nama u zavodu su živjeli radnici
invalidi pripadnici raznih nacionalnosti

Po završetku rata nas dvoje smo kovali veliki plan
otići iz zavoda i stvoriti zajednički mali topli stan
vjenčati se prodati svako svoju imovinu
i kupiti jednu zajedničku stambenu svojinu

Kao i svaka veleka ljubav i naša je bila slatka
ali kao i svaka druga velika ljubav bila je kratka
deset godina naše ljubavi u trenu je prošlo
i do kraja naše ljubavi i snova vreme je došlo

Jednog dana u bolnici iznenada je umrla ona
moja jedina velika ljubav moga života primadona
predugo sam čekao na ispunjenje našeg plana
pa je u sve to svoje prste umješala ta zla sudbina

Prošle su od tada tužne i duge dvadest i tri godine
godine sjećanja na trenutke radosti i ljepe uspomene
da bila je jednom jedna velika ljubav koje više nema
i samo sjećanja u mom srcu na tu ljubav drema

Sada sam invalidskoj mirovini,još uvjek u zavodu živim
više se ničemu ne nadam i nikakve planove ne pravim
u međuvremenu sam izgubio svoga tatu i dragu mamu
i ne znam kakvu mi novu ovaj život sprema dramu

Sve rjeđe ovde na iskrici blog ili komentar napišem
i valjda ću tako dok mi srce u grdima kuca i dok dišem
pisao sam sve i svašta priče pjesme i razne teme
eto toliko za sada i ljep pozdrav svima od mene

Dok trepneš 2 sam napisao 2023

Dok trepneš 3

Prebrzo su prošle teške sumorne godine dvije
i moj život više nije lak i bezbrižan kao prije.
Ujedno sam infrakt i dugotrajni proljev doživio
i kao da to nije dovoljno operaciju mrene prežvio.

Ovih dana se polako od svega toga oporavljam
i dosadne kapi u oko svaka dva sata kapljam.
Svjstan sam da će kao i sve drugo i to brzo proći
i iskreno se nadam da će ljepši dani uskoro doći.

Znam sad bih morao kao turčin previše da ne pušim
jer time time samo svoja pluća jetru i srce gušim.
Ne znam kako da se tog nezdravog poroka rješim
pa sebe lažem kako mi to ne šteti i time se tješim.

Imam ja već dva stenta prošle godine ugrađena
ali živim kao da cjelu vječnost imam vremena.
Krajnje je vreme da se opametim i život promjenim
da pobjedim samog sebe i sve na svoje mjesto stavim.

Eto tako ljudi za sad kod mene iskreno stavari stoje
od sada moram odgovornije misliti na zdravlje svoje.
U suprotnom slučaju moj život se polako bliži kraju
dok sam još živ pozdravljam iskričarsku predivnu raju.

Dragi naš Tape.....kako ljudi kažu..nekoga baš neće i neće..ali...nekako ..tako jako osjećam tu tvoju volju za životom da ne sumnjam da ćeš se iz svega izvući i biti dobro ..jako ti to želim i znam da ce biti dobro.Javi se malo češće.Znam da nismo baš neka ekipa snova ali...znamo mi biti i ok kada treba.
Želim ti brz i dobar oporavak...drži se:-))))

Arapo uvjek se može naći ekipa za svačiji ukus.
Ima dosta osoba na blogu da ne bilo za svakog dobra ekipa.
Samo kad pišeš na blogu 15 godina onda se zastiš pisanja
a i ponestane ti tema za pisanje.
Da dat će Bog da sve dobro prođe,ali moram se i sam potruditi
puno više nego dosad za svoje zdravlje.

Dat će Bog:-)

Prepisat ću od tebe kako imati jaku volju i snagu da se prestane pušiti.
Ti si to ostvarila pre 8 godina.

Tape..kod mene je na žalost u trenutku lošeg zdravstvenog trenutka ..strah bio jači od želje za pušenjem i zato sam to lakše podnijela i moram priznati da nikada neću shvatiti ljude koji se u takvom trenutku ne uplaše i ne kažu"Sada ću ja za sebe nešto učiniti!"
Zato.....učini nešto dobro za sebe:-))))