WDF

il tak nekak...
ma ...gledam ovih dana kam da krenem...jel da slušam frendove...dal da se bavim svojim poslom...da pijem manje...više...da slušam bivšu...da slušam decu....pukli mi uši od slušanja....
nitko ne živi u mojoj koži
nitko ne osjeća što ja osjećam
nit moja stanja...nit moje bolesti


ali....svi imaju savjet
svi sve znaju
lepota.

nitko ne zna da se budim vruć i ustajem hladan
da ne volim usne otvarati prije nego moram
da moj pogled više govori nego moj glas

i moje ruke su ispričale tisuće zaboravljenih priča...koje se zaboravljaju...koje su nekima samo usputni osmjeh i poneka riječ
one ruke koje su ispreplele mnogo toga o tome šta neki mogu samo sanjati

sve to kurca vrijedi....valjda sam se trebao baviti politikom
al...opet...ne volim bit posran
ne bih volio da mi netko nešta kaže pogrdno o meni..a..da je u pravu

dakle...nemam opcija

ostajem svoje privatno božanstvo....sasvim malo i slobodno..neopterećeno traženjem mojim božanskih usluga
koliko bog može biti slobodniji..?

zašto biti skroman kad te nitko ne smatra velikim....

imam moći da gazim travu i zelenu i žutu
mogu hodati kroz toplo blato
mogu hodati danima kroz šumu i ne tražeć ništa i naći sebe
mogu posmatrati neba svih boja i buljiti u zemlju kako mi teče ispod prljavih nogu
mogu pogledati tebe...i šutjeti

nasmijem se ponekad sebi...vidite i zašto...
ali
ponekad znam da sam u pravu
šta je još čudnije...ponekad znam da nisam u pravu

zašto bih tražio mjesto gdje snovi umiru

znam gdje umire sve





Link