svemirska ljuljačka

razumjeti druge - nije lako. često ne dijelimo slične iskustvene, kognitivne, emotivne, pa ako hoćete ni duhovne razine. a ima tih razina još, kompleksna smo stvorenja. osim toga, svi mi u životu prođemo nešto što drugi nisu u stanju razumjeti. a opet, komuniciramo i mislimo da uspješno komuniciramo sa tim, drugim osobama. drugotnima. drugačijima. od nas.

osim što govorimo o sebi, jezikom konstruiramo i svoju stvarnost. da: što govoriš to postojiš. ima i ona: kako zračiš, to privlačiš. čovjek može ipak najpribližnije govoriti samo o sebi i iz svog iskustva. dobronamjerna će osoba sasvim korektno osjetiti je li tu posrijedi narcizam ili govor iz ja, razotkrivanje, autentičnost, manifestiranje.

bio istinit ili ne, naš pismeni izričaj se uvijek nekako tumači, i stvaraju se slike o nama. više ili manje uspješno. osim informacija, osjećamo (makar toga i ne bili svjesni) u tim slovima i određenu energiju, vibru, emociju. pa se tako i zaljubimo ali i zamrzimo preko slova.
otuda i sve, manje ili više očekivane ili neočekivane, emotivno obojane interakcije na ovakvim platformama.

naravno, emocije, slova, osobe, variraju... u kvaliteti, intenzitetu i smjeru (čitaj, ima ih od lijepih, uljuđenih, preko ispraznih, dosadnih, napornih do odurnih, vulgarnih i poremećenih). sve je to život. i sve je to ljudska priroda, svašta tu stane. a postoji i neljudska priroda. svi to znamo.

svi imamo pravo odabrati što nam se sviđa, a što ne, kao i koga/što ćemo to pustiti k sebi i prigrliti, a koga/što držati podalje. imamo pravo i na promjenu mišljenja, osobnih stavova. jest, ponekad pogriješimo. a ponekad to valja činiti, za naše vlastito dobro, uvijek iznova.

što hoću reć? kugla je okrugla iz svakog ugla.... ))

Nisam čitao, ali mi se kao zajednički nazivnik teksta ukazuje samopomoć!