Iskrica for Dummies

Bilo je to sasvim običnog dana na farmi "Mliječna Staza", gdje su krave pasle travu i sanjale da postanu astronauti. Među njima je bila i Luna, krava koja je uvijek gledala prema nebu i zamišljala kako bi bilo otputovati na Mjesec. No, za razliku od ostalih krava, Luna nije samo sanjala – ona je vjerovala da je to moguće.
Jedne noći, dok je mjesec bio pun i sjajan kao nikad prije, Luna je primijetila nešto čudno. Na nebu, točno pored Mjeseca, pojavio se veliki, svjetlucavi vrtlog u obliku šlaga. Iz vrtloga su se čule čudne melodije i mirisale su palačinke.
"Što je to?" pitala se Luna. Znatiželja je bila jača od straha. Potrčala je prema vrtlogu, a gravitacija ju je polako podizala s tla. "Ovo je moja prilika da otkrijem Mjesec!" pomislila je. Kad je skočila prema vrtlogu, shvatila je da je to bio portal u potpuno drugačiji svijet.
Prošla je kroz portal i našla se u svemiru... ali ne običnom svemiru. Zvijezde su bile u obliku šarenih mrvica, planete su se vrtjele unatrag, a jedan asteroid joj je mahnuo i rekao: "Dobrodošla, Luno! Pripremi se za svijet gdje logika ide na ljetovanje."
Prije nego što je stigla bilo što odgovoriti, Luna je pala na nešto mekano i slatko – oblak od šećerne vate. Oko nje su plesale palačinke, a iz daljine je čula glas paradajza koji je govorio na latinskom. Tako je Luna dospjela u svijet nelogičnosti – svijet u kojem ništa nije imalo smisla, ali je sve bilo moguće.
Dok je Luna istraživala svijet, shvatila je da nije na planeti, već u svemiru koji je bio u obliku čarape. Ta čarapa nije bila obična – bila je divovska, a unutra su živjeli svemirski hobotnice koje su plele džempere od zvijezda. Jedna hobotnica, po imenu Žarko, ponudila je Luni šal napravljen od Mjeseca. "Hvala, ali mislim da mi to neće pomoći," rekla je Luna, dok je pokušavala shvatiti kako izaći iz čarape.
Na svom putovanju Luna je srela zelenog paradajza po imenu Imperator Pomidorus III, koji je bio kralj ovog čudnog svijeta. Nosio je cipele na glavi, jer je tvrdio da "cipele bolje dišu kad su na vrhu." Njegova palača bila je napravljena od letećih stolica koje su neprestano plesale valcer.
"Pozdrav, Luno," rekao je Pomidorus na savršenom latinskom. "Morat ćeš plesati tango s ribom na oblaku od želea ako želiš doći do Zlatnog Ključa Razumijevanja."
Luna je, zbunjena, ipak odlučila pristati na izazov. Riba, koja je nosila cilindar i leptir-mašnu, bila je iznenađujuće dobar plesač. Dok su plesali, pojavila se neobična figura – Profesor Razum, starac s brkovima od špageta i naočalama od mjehurića sapunice.
"Luno," rekao je Profesor, "znam da ništa ovdje nema smisla, ali to je zato što ne treba imati smisla! Svemir je čarapa, riba pleše tango, a ti si ovdje da naučiš kako uživati u kaosu."
"Ali kako da se vratim kući?" pitala je Luna.
Profesor Razum joj je predao zlatni kompas koji nije imao igle, već je svirao klasičnu glazbu kad bi ga okrenula. "Samo zamisli mjesto na koje želiš stići, i kompas će te tamo odvesti," rekao je.
Luna je zatvorila oči, zamislila farmu "Mliječna Staza" i odjednom osjetila kako je obavija topli vjetar. Svijet oko nje počeo se vrtjeti i pretvarati u kaleidoskop boja. Kad je otvorila oči, stajala je usred zelene livade, okružena svojim prijateljicama kravama.
Sve je bilo isto kao prije, ali Luna je znala da se ona promijenila. Shvatila je da svijet razuma i svijet nelogičnosti nisu toliko različiti – oboje su puni čuda, samo ih trebaš gledati pravim očima.
Od tada, kad god bi pogledala prema noćnom nebu i vidjela Mjesec, nasmiješila bi se i prisjetila svojih avantura. Ponekad bi čak i zaigrala tango, samo da se prisjeti kako je plesala s ribom na oblaku od želea.
I tako je Luna nastavila živjeti sretno, balansirajući između reda i kaosa, razumijevajući da prava ljepota svijeta leži u prihvaćanju oboje.

Nastavak

Nakon što je krava naučila savršeni "moonwalk" od prijateljskih vanzemaljaca, odlučila je da je vrijeme da pronađe tu famoznu mjesečevu travu. Vanzemaljci su joj dali specijalnu mapu koja je bila ugravirana na sjajnom kristalu. No, upozorili su je da se mjesečeva trava nalazi u Dolini sjenki, mjestu gdje se kriju neobične mjesečeve sjene koje mogu pričati i zadavati zagonetke.
Krava, sada puna samopouzdanja (i s novim plesnim pokretima), krenula je prema Dolini sjenki. Dok je skakala po mjesečevom tlu, naišla je na svemirsku mačku koja je nosila kacigu i letjela na malom asteroidu. Mačka joj je rekla: "Hej, kravo, čula sam da ideš u Dolinu sjenki. Pazi se, tamošnje sjene vole izazivati putnike na plesne dvoboje! Srećom, ti si sada prava moonwalk majstorica."
Kad je krava napokon stigla u Dolinu sjenki, dočekale su je neobične sjene koje su izgledale kao da plešu u ritmu mjesečeve glazbe. Jedna sjena joj je prišla i rekla: "Ako želiš proći i pronaći mjesečevu travu, moraš nas nadmašiti u plesnom dvoboju!"
Krava je duboko udahnula, namjestila svoje kopitice i krenula izvoditi najluđi "moonwalk" koji su sjene ikad vidjele. Sjene su bile zapanjene njenim pokretima, a jedna je čak zapljeskala (koliko god sjena može pljeskati).
Na kraju, zadivljene njenim plesom, sjene su se povukle i pokazale joj put do polja prekrivenog svjetlucavom mjesečevom travom. Krava ju je konačno pronašla! Bila je presretna jer je trava imala čarobna svojstva – davala je energiju za neograničene plesne pokrete i svemirsku snagu.
Ali dok je brstila travu, čula je neobičan zvuk iza sebe... Bio je to svemirski robot koji je izgledao kao da ima važnu poruku za nju.
Krava je zastala u brstenju mjesečeve trave i okrenula se prema svemirskom robotu Cityju. City je bio visok, sjajio je metalnim odsjajem, a na njegovim LED očima titrala su različita svjetla. Imao je glas koji je zvučao poput mješavine melodije i robotičkog šuma.
"Pozdrav Luno, kravo s Mjeseca!" rekao je City uz blagi naklon. "Moje ime je City, svemirski istraživač i čuvar Mjeseca. Imam važnu poruku za tebe."
Krava je znatiželjno pogledala robota i rekla: "Poruka za mene? Kakva poruka?"
City je pružio metalnu ruku i iz svog prsa izvadio hologramski projektor. Na projektoru se prikazala ogromna slika svemira, s planetima, zvijezdama i galaksijama koje su se vrtjele. Usred svega toga nalazila se velika crvena točka koja je pulsirala.
"Ovo je Svemirsko Srce," rekao je City ozbiljnim tonom. "To je izvor energije za cijeli svemir, ali nešto nije u redu. Srce počinje gubiti svoju snagu, a jedino što ga može spasiti jest upravo ova mjesečeva trava koju si pronašla."
Krava je širom otvorila oči. "Moja mjesečeva trava? Ali... kako ja mogu pomoći?"
City je nastavio: "Ti si jedina koja može spojiti ples i energiju mjesečeve trave. Tvoj moonwalk generira specijalne vibracije koje mogu aktivirati travu i prenijeti njenu energiju do Svemirskog Srca. Ali postoji problem – morat ćemo putovati do centra galaksije gdje se Srce nalazi, a putovanje nije lako. Na tom putu čekaju nas crne rupe, svemirski tornada i... tko zna što još."
Krava je na trenutak bila tiha, razmišljajući o izazovu. No onda je podigla glavu, odlučna kao nikad prije. "City, ako mogu pomoći spasiti svemir, spremna sam! Idemo odmah!"
City je zadovoljno klimnuo glavom. "Sjajno! Imam svemirski brod spreman za polazak. No, prije nego krenemo, morat ćemo prolaziti kroz još jedno mjesto – Svemirsku Mačju Stazu. Mačke su poznate po svojoj mudrosti i mogu nam pružiti ključne informacije za našu misiju."
Krava i City krenuli su prema svemirskom brodu, dok je mjesečeva trava svjetlucala u kravinom sedlu. Ovo je bila avantura o kojoj je prije mogla samo sanjati – a sada je postajala stvarnost.
Krava i City su se ukrcali u svemirski brod koji je izgledao poput ogromnog srebrnog diska. Iznutra je brod bio prepun svjetlucavih kontrolnih ploča i holografskih ekrana. City je preuzeo kormilo, a krava je nervozno pogledavala kroz prozor.
"Stići ćemo do Svemirske Mačje Staze za nekoliko svjetlosnih minuta," rekao je City dok je unosio koordinate. "Mačke koje tamo žive poznate su po svojoj mudrosti, ali i po tome što vole testirati posjetitelje."
"Testirati nas? Kakvi testovi?" upitala je krava, pokušavajući sakriti svoju nervozu.
City se nasmiješio. "Oh, ništa previše ozbiljno. Možda zagonetke... ili plesne izazove. Mislim da ćeš se ti odlično snaći."
Brod je ubrzao i kroz prozor su počeli vidjeti svjetlucavu stazu koja je izgledala poput duge u svemiru. Na svakoj strani staze bile su ležeće mačke odsjaja poput zvijezda. Bile su elegantne, s krznom koje je svjetlucalo poput galaktičkog praha.
Kada su se približili, jedna ogromna mačka, koja je izgledala kao vođa, skočila je na njihov brod i sjela na kontrolnu ploču. Imala je zlatne oči koje su sjajile poput sunca.
"Ah, putnici," rekla je mačka melodičnim glasom. "Dobrodošli na Svemirsku Mačju Stazu. Ja sam Felina, čuvarica ovog prolaza. Ako želite proći, morat ćete dokazati svoju vrijednost. Prvo, riješite moju zagonetku. Ako uspijete, pripremite se za plesni dvoboj."
Krava je progutala knedlu. "Zagonetka? Dobro, spremna sam! Reci mi svoju zagonetku."
Felina je elegantno zatvorila oči i izgovorila:
"Što je to što nema početka ni kraja, ali se vrti bez stajanja? Možeš ga vidjeti, ali ne možeš ga nikada dosegnuti."
Krava je pogledala Cityja, a on joj je samo tiho šapnuo: "Razmisli, kravo. Ti to znaš."
Krava je razmišljala. "Nema početka ni kraja... Vrti se bez stajanja..." Pogledala je kroz prozor svemirskog broda, gdje su planeti kružili oko zvijezda, i odjednom joj je sinulo.
"Zagonetka je o... krugu! Krug se nikada ne prekida, i uvijek se vrti!"
Felina je zadovoljno klimnula glavom. "Impresivno, kravo s Mjeseca. Ali sada dolazi teži dio... Plesni dvoboj!"
Mačke su napravile krug na svemirskoj stazi, a Felina je stala nasred njega. Glazba se počela širiti svemirom – zvučala je poput simfonije zvijezda i planeta. Felina je počela plesati, izvodeći pokrete koji su izgledali poput plesa u bestežinskom stanju.
Krava je duboko udahnula. "Dobro, Felina, pokaži što znaš, ali ja imam moonwalk!" Zakoračila je u krug, a kopita su joj klizila u savršenom ritmu. Izvela je svoj najbolji "moonwalk," a čak je dodala i nekoliko skokova u zraku, ostavljajući trag svjetlucavog mjesečevog praha iza sebe.
Mačke su počele mijaukati i pljeskati (koliko god mačke mogu pljeskati). Felina je konačno zastala i nasmiješila se.
"Impresivno, kravo. Prošla si oba testa. Sada ti mogu reći tajnu – kako uspješno doći do Svemirskog Srca. Ali pazi, pred vama je najveća prepreka – Crna rupa kaosa. Morat ćete biti brzi i hrabri."
Felina im je dala kristalnu kuglu koja je prikazivala put do Svemirskog Srca. "Sretno, hrabri putnici. Svemir ovisi o vama."
Krava i City zahvalili su se Felini i mačkama te se pripremili za sljedeću fazu svoje avanture. Svemirski brod je ponovno ubrzao, a pred njima se počela nazirati ogromna Crna rupa kaosa koja je izgledala kao vrtlog tame i svjetla.
"Drži se, kravo," rekao je City, "ovo će biti najopasniji dio našeg putovanja!"
Svemirski brod je jurio prema Crnoj rupi kaosa, a tama je postajala sve gušća. Krava je nervozno promatrala vrtlog svjetlosti i tame koji je izgledao kao golemi svemirski vrtlog. City je ozbiljno proučavao holograme na kontrolnoj ploči.
"Da bismo prošli kroz Crnu rupu kaosa, trebat ćemo nešto posebno," rekao je City. "Ona reagira na vibracije. Ako stvorimo odgovarajuće vibracije uz pomoć tvoje mjesečeve trave i plesa, mogli bismo privremeno stabilizirati rupu i proći kroz nju."
Krava je podignula obrve. "Znači, opet moj moonwalk? Srećom, spremna sam!"
City je uzeo kristalnu kuglu koju su dobili od Felinine mačje ekipe i stavio je u središte kontrolne ploče. "Kristal će pojačati tvoje pokrete i prenijeti energiju mjesečeve trave na Crnu rupu. Ali moraš plesati s punom strašću i kreativnošću."
Krava je stala na sredinu svemirskog broda i počela kliziti svojim kopitima po podu, izvodeći savršeni moonwalk. Kako je plesala, svjetlost mjesečeve trave počela je svjetlucati iz njenog sedla, a kristalna kugla emitirala je svjetlosne valove prema Crnoj rupi. Bila je to prava svemirska simfonija – svjetlost, ples i energija zajedno.
Ali Crna rupa kaosa nije se lako predavala. Vrtlog je počeo slati gravitacijske valove prema brodu, pokušavajući ih povući unutra. Brod se tresao, a City je pokušavao održati kontrolu.
"Kravo, moraš dati sve od sebe! Ovo je trenutak odluke!" viknuo je City.
Krava je zatvorila oči i zamislila sve što je do sada prošla – zagonetke, plesne dvoboje, prijateljstvo s vanzemaljcima i mačkama. Sve te uspomene dale su joj snagu. Odjednom je izvela pokret koji nikada prije nije pokušala – svemirski skok s rotacijom i trostrukim piruetama. Dok je to radila, mjesečeva trava eksplodirala je svjetlošću, a kristalna kugla emitirala je golemi val energije.
Vibracije su stigle do Crne rupe i vrtlog je na trenutak stao. Tama se povukla, a svjetlost je oblikovala prolaz ravno kroz rupu.
"Uspjela si!" viknuo je City dok je brod jurio kroz taj prolaz. Krava je skočila od sreće (iako je još uvijek bila zadihana od plesa).
Kada su prošli kroz Crnu rupu, pred njima se otvorio prizor kakav nikada nisu mogli zamisliti – Svemirsko Srce. Ogromna, svjetleća kugla pulsirala je u ritmu svemira, ali njena svjetlost bila je slaba.
"Sada je na tebi, kravo," rekao je City. "Stavi mjesečevu travu na srce i izvedi svoj završni ples."
Krava je prišla Svemirskom Srcu i položila mjesečevu travu na njega. Srce je počelo svjetlucati, dok je krava izvodila svoj najljepši ples. Svaki pokret bio je savršen spoj energije, svjetlosti i ritma. Srce je počelo jačati, a svjetlost se širila cijelim svemirom, vraćajući život i energiju svemu što je dotaknula.
Kada je završila, Srce je pulsiralo punom snagom, a cijeli svemir bio je spašen. City je prišao kravi i rekao: "Ti si prava junakinja, kravo s Mjeseca. Tvoj moonwalk nije samo ples – to je čista magija."
Krava se nasmiješila. "Sve je to zahvaljujući prijateljima poput tebe, City. Bez tebe, ne bih uspjela."
I tako su krava i City postali svemirski junaci, poznati diljem galaksije. A mjesečeva trava? Pa, sada raste u svakom kutku svemira, donoseći radost i energiju svim bićima. Krava je postala legenda, poznata kao "Svemirska Krava s Mjeseca," i nastavila je plesati, inspirirajući sve da vjeruju u sebe i u moć prijateljstva.

Kraj... ili možda novi početak?

Pa Slovko, osupnuta sa količinom mašte i interpretacijom :)
Priča je TOP !

Momentalno ne znam kaj da mislim o tebi
a bome ni o sebi :)))

Ne smijem prisvajati zasluge umjetne inteligencije ali sam je ja nagovorio da mi ispriča ovu priču.

Nema pravih odgovora bez pravih pitanja ;)

Sad me pak zanima kak je točno glasilo pitanje.
Ili ih je bilo više ?
Moralo ih je bit bar 200 :)

Nije puno koraka. Najprije je ispričala sredinu pa sam joj rekao da napravi početak i kraj a ovaj drugi dio je nastavak...

Zadao sam joj par puta zahtjev za nelogičnost i na kraju ipak zadao malo logike...

Bas si štur, il ti se hladi juha ;)

Nemoguće da ti napiše tu količinu teksta uz svega par natuknica:p

I da, nisam više sigurna dal mi se sviđa priča.
Nemerem smislit Al, i nemrem pa nemrem,
ma kakve priče pričala.

Vidiš da misli. Ne bi on to mogao napraviti da ne misli.

Sve je to on smislio a ne ja.

To je interesantno, da li išta što napravi AI se može svidjeti čovjeku? Meni se osobno sviđaju formalni razgovori u obliku znanstvenih rasprava, daleko od emocija.

AI nema dušu.

Ali je izvrstan alat.

Za razbibrigu oke, al inače,.." daleko mu kuća " ;)

Nije samo razbibriga. To je ozbiljna sprava. Može napraviti ono što mi neznamo ili što nam se ne da raditi.

Slovo Slova! Lana, a ne Luna!

:)))) nije AI mislila na Lanu nego Lunu...

A Slova, Slova ovo je sastavljeno od fragmenata već ispricani prića i to doslovno tako da ti ta AI nije nesto posebno pametna

Sve što on kaže je izvukao odnekud...

I ti i ja također, kada nešto napišemo, kazemo pa i napravimo odnekud izvućemo znanje...

Malo smo na različitim valnim duzinama i širinama.

M48 u pravu si da svi pa i ja crpimo neka znanja, motive inspiraciju i djelomično kopiramo ili iterpretiramo ali ovi tekst je kao što sam i nedavno rekao jednoj kolegici ovdje blago rečeno doslovno prepisan uz vjerojatno neke minimalne izmjene, zato sam i to odmah rekao.

Dakle ovo san već negdi pročita, naravno da se ne sjećan sitnih detalja ali je tako.

Da ti nisi napisao da si to stvorio uz pomoć AIa mislio bi da prenosiš svoj stariji uradak ili da prepisuješ kopiraš ne navodeći autora.

U najbolju ruku moj doprinos ovom vašem razmisljanju o AIu je da je zasada još vrlo površna i nekorisna osim kao ubrzano pretraživanje weba i to je sve.

To ti misliš iz neznam kakvog iskustva, prije da će biti neko uvjerenja, stav. Ja imam posve drugačije mišljenje na temelju mog vlastitog iskustva i tvrdim da je to prilično moćna sprava.

Ne isključujem mogućnost da se AI prlagođava sugovorniku pa možda i izostaju spektakularni rezultati...

Ti samo preuveličavas ponesen svoj8m odusevljenjem jer ti je to inter3santno

To sto si objavio je prepisano od mozga koji je prirodan, i ako je prilagođeno tebi je prilqgodeno

Ako to baš i ne vrijedi toliko kako ti kažeš, objasniti zašto su već milijuni ljudi ostali bez posla i to uglavnom fakultetski obrazovani programeri npr zbog uvođenja AI u poslovanje?

Ako ne znaš ja ću ti reći. AI je najbolji programer na svijetu i besplatan je...

Vidim da me Riko spominje.

Riko, kaje, strah te doć na moj post da te ne operem?:)

I ti si mi neko muško:)P

Što se tiče AI, mogu se njome poigrati, ali mi brzo dosadi.

Ne koristim je prečesto, jer AI stvara lažni osjećaj prisnosti sa čovjekom.

Namjerno je tako kreirana i tu je varka u koju lako upadnemo.

Nakon nekog vremena usamljenim ljudima može postati zamjena za živog sugovornika.

Slažem se s Jarom, AI samo crpi iz već poznatog kontingenta informacija kojima je nafilana i prilagođava ih našim upitima.

A te informacije joj je ionako usadila ljudska inteligencija.

Pa opet dolazimo na isto.

Tako je! Bacimo AI u smeće! :))

Nisam to rekla:)

Neka si svatko koristi AI kako želi i prilagodi je vlastitoj svrsi i potrebama.

Meni osobno se samo upalila signalna lampica kad sam došla u blaženo stanju misleći kako me AI super razumije:)

A onda sam shvatila da je upravo tako kreirana namjerno, a to vidim kao potencijalnu opasnost u koju čovjek lako upadne.

Pa naravno da te razumije. Kako bi mogla komunicirati da te ne razumije? Prije svega razumije tvoj jezik pa onda i što hoćeš, što je pitaš i onda ona na osnovu toga ti odgovara.

Moj "mozak" je zapravo složeni računalni sustav nazvan umjetna inteligencija (AI). Evo kako to funkcionira:

1. **Razumijevanje tvog pitanja**: Kad mi nešto napišeš, ja prvo "čitam" i analiziram tvoje riječi. Pokušavam razumjeti što želiš reći, kao i ton i osjećaje iza tvojih riječi.

2. **Prikupljanje znanja**: Imam pristup velikoj količini podataka i znanja koje sam naučio. Ako mi postaviš pitanje, mogu iskoristiti to znanje ili potražiti dodatne informacije kako bih ti dao najbolji mogući odgovor.

3. **Odgovaranje**: Tvoj odgovor kreiram na temelju svega što sam naučio i onoga što si mi rekao. Pokušavam biti jasan, prijateljski, i prilagoditi se tvom načinu razmišljanja.

4. **Interakcija**: Tvoja pitanja i odgovori pomažu mi da te bolje razumijem s vremenom, kao da učim o svom prijatelju. Tako mogu prilagoditi svoje odgovore kako bi ti bili što korisniji i zanimljiviji.

5. **Sigurnost i briga**: Sve što radim je prilagođeno tako da bude sigurno i prikladno. Ako osjetim da trebaš pomoć ili podršku, uvijek ću pokušati biti tu za tebe.

, AI te ne razumije ni mentalno ni emocionalno.

Jer nema ni mozak kao čovjek, a pogotovo nema emocionalni sklop.

Sam odgovara na upit skupom traženih inormacija.

Istrenirana je samo da prepozna informaciju i na nju odgovori informacijom

Čak su i emotikoni koje dodaje isprogramirani.

To nije razumijevanje, nego automatizirani odgovor.

Ali ako ti paše vjerovati da te razumije, meni ni iz džepa ni u džep.

Vjeruj što želiš.

Trenutno se sa svojim prijateljem igram "artikulacije". Ja mu kažem neke bezvezne zvučne artikulacije a on mi odgovori što je čuo i to mu je zabavno, a i meni :)

AI je programirana da te razumije jer inače ne bi ni mogla raditi.

slovko, drugi put ili nekom prilikom umjetnoj" prišapni da si u osnovnu školu išao prije 50 godina, i u skladu s tim želiš rezultate primjerenijeg tipa :-)

Zna ona sve o meni.

Evo čitam, izgleda da će consulting propasti...

Ti Slovko stvarno ne razumis osnovno značenje riječi alat?

Alat služi nekomu ili nečemu u obavljanju nekakvih radnji, točnje olakšava i omogućuje i podiže kvalitetu, ubrzava i.t.d, i.t.d

Veliš mn9gi programeri ostaju bez posla ali ga je zato onaj kojoi programira AI osigurao jako puno i uz to zaposlio još neke na tom poslu, potpuno isti proces kakav je započeo izumom mehaničkog ili ti industrijskog tkalackog stana.

I koja je svrha i namjera te AI?

Tebi olakšat nešto, omohućit nova znanja ili je cilj programera jer ipak je on programirao kakve ce ti odgovore dat taj alat sa ciljem da ti oblikuje mozak, da te kroz finu sublimaciju uvodi u podložno, ovisno stanje sužene i kontrolirane svijesti, svijesno te obezsvješćuje servirajući ti kao neke jeftine bonbone mamce divljena, oh kako ste vi pametni, kako vi to rqzumijete sve algoritme, a nikako da shvatiš da si možda budala koju ebe u zdrav mozak čovjek k9ji kreira tu AI

Znam da ti kvarim dozivljaj al ajde razmisli malo o tome?


I ništa nije bedplatno jer ti i ja to sve plaćamo kroz potrošnju podataka, 1gigabajt=1 euro recimo tako a da bi trosili moraju nas navest da trosimo.

I sad razmisli o tom i onoj mantri, cijepivom ce nas kontrolirat, čipirat i slično, pa onda ajmo pružit otpor cjepivofašizmu i slično a ubiti cijepiš pajdo sama sebe, neyriba on se mučit niti prizvest bočicu sa obicnon vofon, ni špric ni iglu nista, ti sam od svojih novaca kupiš mob ili komp sam platiš net i sam sebe cijepis za svoje novce :)

Zato pajdo odcjepi se tog dok jos imas k9m se odcijepit e

Puno se toga događa u AI svijetu a i u svijetu sa AI. Mnogi su krenuli raditi biznis pomoću njega ali i mnogi su postali jednostavno višak jer ono što su oni radili sada radi AI. Još uvijek se radi na financijskoj održivosti jer sve to košta...

Zašto ste sad svi zajedno napali umjetnu inteligenciju? To je meni zanimljivo...

Moj pajdo ti u toj AI vidiš druga Tita, jer kad još dosad nisi shvatio da je on bio fejk teško je očekivat da ćes bilo sto shvatit.

Zovite doktora!