Za one koji se ne boje osjecaja

Sve češće imam osjećaj da su riječi postale lagane. Prelagane. Izgovaraju se brzo, bez težine i bez odgovornosti. „Čujemo se“, „Vidimo se“, „Javim se“, „Dogovoreno“. Lijepe, uredne rečenice koje zvuče kao obećanja, a zapravo su samo trenutna udobnost.

Površni ljudi često govore ono što je u tom trenutku najlakše reći. Ne zato što su zli, nego zato što ne žele nelagodu. Lakše je obećati nego objasniti. Lakše je ostaviti otvorena vrata nego reći da se ne želi ući unutra.

Problem nije u tome što se netko predomisli. To je ljudski. Problem je u tome što se sve češće zaboravlja da je druga strana stvarna osoba, a ne chat prozor koji se može zatvoriti bez posljedica. Da iza svake poruke postoji netko tko je povjerovao u izgovorenu riječ.

Površnost se danas često maskira kao sloboda. Kao opuštenost. Kao „ne dugujem nikome ništa“. A zapravo je to samo bijeg od odgovornosti. Jer odgovornost počinje onog trenutka kad nešto kažeš. Kad nekome daš nadu, očekivanje ili barem osjećaj sigurnosti.

Postoje ljudi koji će ti reći: „Vidimo se“, i stvarno misliti to. I postoje oni koji to kažu samo da razgovor završi ugodno. Razlika između njih nije u riječima, nego u karakteru.

Naučila sam da ne treba slušati što netko govori kad mu je lijepo, nego kako se ponaša kad dođe vrijeme da se riječi pretvore u djela. Jer obećanja bez namjere nisu nespretnost – to je izbor.

Možda sam staromodna, ali još uvijek vjerujem da riječ nešto znači. Da je dogovor dogovor. I da je iskren „ne mogu“ puno pošteniji od praznog „hoću“.

Na kraju, nisu nas umorili ljudi koji su bili iskreni, čak ni kad je boljelo. Umorili su nas oni koji su govorili lijepo, a nestajali tiho.

I zato danas biram drugačije. Biram ljude koji znaju težinu svojih riječi. Jer osjećaji nisu površni. I ne bi trebali biti.

I to tu baš na iskrici?
Teško.

Ljudi se površnošću štite jer žive u svijetu nametnute površnosti.

50% ljudi su muljatori, a 49% "you can't handle the truth"!

Nata, dobro dosla nova blogerice. Svidja mi se kako pises, slozila bi se se vecim dijelom napisanog, pogotovo ovo gdje kazes da vjerujes da rijeci nesto znace, takva sam, staromodna ali ne mogu drugacije, samo rijeci s pokricem kod mene prolaze.

Ljudi lupaju neodređene stvari jer ako su konkretni i svojim riječima daju težinu će sigurno nekoga povrijediti. To je virtuala. Poslije 2000. godine se svačega navuklo na net.

vidiš kako una/diva slatkorijećivo piše, a brzo će sama sebe demantirati Takvih se treba čuvati. Sada će graknuti da nije diva. Pa što je se onda ne odrekne! Skupa su ko proljev i predež.

proljev i prdež

Ricambi citaj s razumijevanjem moje tekstove i ne lupetaj

Dova, dobrodošla :)

Piši i ne obraćaj pažnju na negativu.

Dobro nam došla nova blogerice Nata i svaka ti je na mjestu ali...kod mene se ništa promijeniti neće...tako ja to osjećam..u stvari valjda i želim:-))

Autor: arapo