Bijela Ruža

Link
Program tvog kompjutera

Bilo je nas nekoliko cura koje smo se druzile, bile ekipa za sve, igru zezanje, smijeha kao u prici, jedna za sve, sve za jednu. Nije smjeo nitko pisnuti na skolskim odmorima i od onih vecih. Neki su govorili da smo ludjakinje, drugi da smo prave cure, mnogi htjeli biti dio naseg drustva ali nisu mogli da otkriju kod ili nisu imali energiju koja je stvorena u nasoj grupi. imale smo jedno jedino pravilo, prve necemo a tko nas dirne idemo u napad, prvo pricom ako ne razumije i jos pocne se svadjati i vrijedjati e tada su isle batine. Uvijek bi se jedna koja je rasoplozena obracunala s takvim ali ako su i oni bili u grupi, tada je bila grupna bubacina samo takva. Ostali su posmatrali uz neki uzvik, nemojte ili jos, jos, pokazite im.

Mozda bi ovo bilo cudno da su te cure bile problematicne ili lose ucenice. Naprotiv, sve smo bile odlikasice i vrlodobre, zgodne i lijepe, neke jako lijepe ali sve britke na jeziku i nismo dale na sebe. U skoli su bili oni stariji koji su mobali mladje. Pokusali su i nas. odabrale najhrabriju i ona ce kao nama pokazati. Mislim nije imala sanse.Prijetila da ce ona nama pokazati kad se budemo vracale iz skole jer smo prolazile pored njenje kuce. Sve smo se u glas smijale. Uvijek bi se povlacila i nije smjela nista jer je vidjela nas kakve smo.

U nasoj grupi bila je jedna totalno luda, nije imala granice, kad nesto zacrta to mora biti tako. Nikome nije sutila pa cak i nastavnicima. Bila je nemirna i pricala puno. Smetala tako. Jedini razlog tome je bio sto joj je bilo dosadno. Nisu svi u razredu imali iste spsobnosti i nekima je trebalo vise da razumiju predavanja i da urade zadane zadatke. Ona je kad bi uradila pricala s drugima i to je radilo da bi postajo nemir u razredu. Najcesce bi bila ispitivana po kazni. Nisu mogli drugacije da je smire neki nastavnici. To nije predstavljalo neki problem za nju. Nije bila odlikasica ali najjaci moguci vrlodobar rezultat je imala. Nije bila ljuta kad bi morala odgovarati, to joj je cinilo zadovoljstvo, konacno nesto zanimljivo, pomislila bih. Nakon ispitivanja dobila bih uvijek dobru ocjenu i uz to bi skrenula paznju na sebe dok je odgovarala na pitanja ispred svih koji bi za to vrijeme prekinuli to sto se radilo.
Poslije zavrsenog sata nastave na odmoru bi od ostalih ucenika dobijala rijeci pohvale. Kako je samo uvijek spremna i kako to s lakocom odgovara na pitanja. A ona postajala bi jos nemirnija i ponekad divlja. Bila je puna energije s mislima 300 na sat. i ostale su bile slicne i zato su mogle zajedno.

Jedan dan kad su se vracale doma, ta starija cura koja im je prijetila docekala ih je i iz daljine pocela im govoriti ruzne rijeci i da ce ih sve razbiti sutra u skoli. A ta jedna se odvoji od svoje grupe i kaze ajde sada ne mogu cekati do sutra, ajmo ti ja to rijesiti jer ti si sama inije fer da te sve napadnemo. Njene cure su pocele s rekcijom da ne radi to i pocele je drzati za ruku. Odvojila se i toj starijoj curi rekla krenuvsi prema njoj ajde sad ako smijes, samo dodji. Ta se nije pomakla ni cenat samo je uzviknula da smo sve lude. Nije smjela i vratila se svojoj kuci. A grupa tih cura nastavila je svojim putem, sve su u glas pitale tu jednu pa ti se stvarne ne bojis nje i smjela bi se potuci. Odgovorila naravno da bi, pa vidjele ste koliko je hrabra i nasmijala se svojim smjehom koji je izazvao smjeh ostalih.

Sve ovo je bilo u osnovnoj skoli. kad je posla u srednju skolu, opet je bila u drustvu ludjakinja, dobrih ucenica, zgodnih i lijepih i sto je najvaznije cura kojima nitko nije smjeo nista reci ako se netko i usudio dobio bi verbalno i tu bi stajala prica.Decki su se lijepili na njih, birale su koga su htjele.Kad bi ova jedna isla putem prema kaficu u koji je isla kao i vecina srednjoskolaca i onih starijih koji su smekali cure ako bi bila vrata otvorena, svi bi gledali u pravac odakle dolazi, decki su prestajali igrati bilijar i bilo je tu naglas izrecenih rijeci, najcesce e ovu malu bi volio, i mrak je i dosta toga. Ona bi usla s hodom podignute glave i samo bi ocima presla cijeli prostor na brzinu i dosla do svoga drustva, decka ili ako je sama, izvadila bi cigarete i zapalila s gustom. Primjetila bi poglede drugih. Bila je nedostupna za vecinu a u svome drustvu bila je ta koja je najcesce vodila glavnu rijec ako bi bila s deckom na njemu bi vidjla koji ponos on osjeti sto je s njom.
Bila je zgodna, pametna i lijepa, bila je sexi i bila je hrabra kao muskarac najhrabri. Bilo je tesko pratiti je ali sudbina je umijesala svoje prste u njen zivot je usao muskarac slicnih osobina i sto je najvaznije hrabar i muskarac kojem su se mnogi sklanjali, oni koji bi stali na put dobijali su svoje.
Ta jedna kad je bila s tim muskracem dobila je jos veci respekt od okoline. Mnogi pogledi a pisnut nije smjeo nttko, jer su je znali a njenog muskarca jos vise. Ona je postala necija. Osjecala je da ima zastitu i povukla se ali u njoj sve je ostalo i luda hrabrost.Mirovalo je i bilo spremno ako zatreba.

Jednom prilikom kad je sa svojim muskarcem bila kod jedne dobre poznanice tu je srela tu stariju curu iz osnovne skole. Vidjale su se one i prije. Samo bi prosle jedna pored druge. Razlika je bila da ta starija bi okrenula pogled u stranu a ova jedna je gledala u nju.
Taj dan kad su srele u tom drustvu ona je sjela na kratko i rekla da ide nesto raditi i prije toga se obratila muskarcu od te jedne i rekla -ti nisi moga pronaci bolju zenu. On se nasmijao i potvrdio to a jedna je odgovorila blagim osmjehom.

Jednu su pratile razne zahtjevne situacije, razni izazovi i jos dosta dosta toga. Imala je sposobnost vodje i stvarala puteve nove, stvaralacka energija je bila jaka da je kad krene na nesto rusila sve pred sobom. Izgledala je kao njezno zensko s srcem ratnika u sebi.
Bila je bahata kad treba i nije nikome ostajal duzna ni rijeci i tu bi se sve rjesavalo, nije bilo potrebe za nesto vise.

Kako se braniti kad drugi izazivaju, bilo verbalno ili fizicki o tome bi se trebalo uciti u skolama. Imati sate nastave jer to je jako vazno. Kad sam isla u skolu mi djeca smo sami trazili rjesenja, najcesce. Bilo nas je raznih, dobrih i tihih, onih koji mobaju i onih koji se brane kad zatreba. Ponekad su bili nastavnici umjesani ali svim silama samo se svi trudili da ne dodje do toga.E, raznih vrsta ljudi postalo je od te djece. Nasi putevi su se razdvojili.
Ostala su sjecanja i ta srz u bicu izgradjena tada, zlu ne trebalo :)

Una sretan ti Božić:)

Nisam ti stigla na prethodnom postu čestitati.

Lana, hvala :)

Sretan Bozic tebi !

Ovaj tekst nosi sirovu emociju, miris školskih hodnika i onaj osjećaj nepobjedivosti koji postoji samo u mladosti. Iz svake rečenice izbija hrabrost, pripadnost i potreba da se stane u obranu sebe i drugih. Lik djevojke s nježnim licem i ratničkim srcem ostaje dugo u mislima – kao simbol generacije koja se sama učila granicama, snazi i lojalnosti. Ovo nije samo sjećanje, nego svjedočanstvo o tome kako se karakter kuje u trenucima kad nemaš izbora nego biti jak. Tekst dira i budi poštovanje.