Na tragu
Samoborsko gorje je jučer ostalo po drugi put bez struje.
Jedva sam dobila vezu da čujem kako su meni dragi ljudi,koji tamo žive.
Nedugo su se odselili iz grada i odlučili živjeti u pravoj pravcatoj brvnari.
Nordijski im je interijer predivan,pa kamin,podno grijanje i galerija uz dvije spavace sobe sa kupaonom.
Bajkovito.
I svatko spava u svojoj da se ne remeti mir i san drugoga.Piju izvorsku vodu,koja se filtrira kroz pročišćivač u kući,postavljeni su i solarni paneli
Djeluje pomalo otuđeno ,no nije,odlicno funkcioniraju.
Izrazito duhoviti ljudi,vodenjačica i ovan:)
Godinama smo se družili dok moj bivši nije otišao u Belgiju.
I ni kasnije nije bio bed,znali smo ljetovati u troje ,kao neka obitelj.
Znači,preko 30 godina se družimo i sad ne mogu do njih.
Pola metra snijega ,stabla se često ruše j nemaju signala,ali ta pozitiva njihova toliko me veseli kao da su s drugog planeta.
Od rujna se dogovaramo za neki roštilj,vožnju kvadom po šumi ili neka ludorija.Posebno je u smiraj večeri dok promatramo srne uokolo koje dođu ,ostaje nam prelijepa slika.
Jedino tada mi nedostaje nečija ruka...
Link
Link
26.12.2025. u 15:12 | Editirano: 26.12.2025. u 15:22 | Dodaj komentar