Štefica Cvek u Raljama Iskrice

Sinoć pogledala po drugi put. Neke filmove treba gledati najmanje dvaput.
Fenomenalan južnokorejski film. Prepun simbola. Teških. Životnih.

Mene se, dakako, kao pasioniranog zanesenjaka Prirodom, osobito dojmila scena o bilju. Otrovnom i ljekovitom. Razlika je u samo jednoj, bijeloj crti. Dobro i zlo često stanuju zajedno, odvojeni tankom linijom koja se ne raspoznaje lako, ali postoji.
Nažalost, neraspoznavanje otrovnih biljaka, isto kao i kod otrovnih misli može biti uvertira u nesreću...ili, kako je netko lijepo rekao - preludij sudbine.
I to je jedna od zapanjujućih istina koju nam donosi ovaj film.
Uz pogled na unutarnji svijet i onaj vanjski izvan reda i morala (etiku da ne spominjem), gdje ostala je samo sirova sila i podmuklost, uz besprizorne grabežljivce i materijalni interes kao životne vodilje.

No, pustimo sad to. Uživajmo u godišnjim dobima. Gledati u lijepo, znači misliti lijepo.
Buđenje proljeća je kao da izlazimo iz špilje u prostrani krajolik pun sunca. Nebo je ogromno plavo. Horizont se prostire daleko, unedogled. U zraku se osjeća nešto drevno i moćno, mirno i postojano, ali nezaustavljivo. Vođeno dubokim strujama, neznanim. Na nevidljivoj karti zemlje, zraka, vode i vatre sve ima svoje koordinate. Svaka je odluka usklađena, oluje je ne zastrašuju, grmljavina služi svojoj svrsi.
Priroda se upravo sprema za očaravajući ples još jednog Proljeća u nizu. U čudesnom krajoliku bezvremenskih nota od bezbroj svečanih tišina zvjezdanih noći i bezbrojnih cvrkutavih radosti zore. Bez potrebe za izvedbom u sjajnim dvoranama, publikom i plitkim kočoperenjem kramara i piljarica u prvim redovima.
To je ples sa uspomenama starijim od djetinjstva, starijim od sadašnjosti i budućnosti. Jedini ples koji nikada neće završiti.

A moje ogledalo uzvraća osmijehom, upravo sada :)


https://www.youtube.com/watch?v=Wu9RsJnf_c8&list=RDUJ1tBVtYOBc&index=3
Link