Maslinovo ulje prodajem

Ispirirano Budvarovim zapisom ali ništa osobno samo malo razmišljanje i pitanje.

Ovde su sve ljepi uspješni i.t.d i tome slično ljudi i ljudice i kako vidim napojnica se ostavlja iako to i nije baš u duhu naše kulture jer koliko ja znam ovje je vlada običaj da se manča daje samo ako gost jako zadovoljan i personal mu simpatičan, al eto novo vrime novi običaji.

E sad neznam dali je itko a netko sigurno je nekad bio onaj koji prima dobija napojnicu kao konobar ili bilo kojo usluzni ili prodajni djelatnik, pa bi bilo lipo čut i pročitat šta oni misle o svemu tome i kakva su njihova iskustva po tom pitanju?

Evo ja san nekad malo konobario i mogao bi vam detaljno opisat deset kategorija napojnicara koje osoblje ne da ne voli nego dapače gadi mu se posluživat takvu osobu bez obzira što taj lik ili likica ostavljaju jako dobru napojnicu i dapače fini i uglađeni su po ponašanju.

Pa me baš interesira gdje bi mi kao pojedinci koji daju napojnicu i u kojoj kategoriji završili?


Živili i lip dan vam želim.

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e

Mogao si opisati barem par kategorija iz osobnog iskustva napojničara koje osoblje ne da ne voli nego dapače gadi mu se posluživat takvu osobu, kako bi se mogli svrstati?

Svugdje ostavim napojnicu. Ukoliko nisam zadovoljan naručenim ili poslugom više ne zalazim u takav lokal.

U restoranima gdje me već „poznaju“ uvijek mi nađu mjesto i uz preporuku šefa kuhinje jelo koje im je dnevno najbolje i piće koje se s istim poklapa, a uz to uvijek nešto dobijem gratis obično aperitiv, dižestiv ili desert na račun kuće. Ofc da tu ne štedim na manči.
Isto tako i u kafićima u koje „redovno“ zalazim dovoljno je da samo sjednem i osoblje mi bez narudžbe donese na stol redovno piće jedino ako im prije ne dam znak da ću ovaj puta naručiti nešto drugo.

godinama idem u isti kafic, uvijek mi donesu moje redovno pice i naravno uvijek ostavim napojnicu,onako zaokruzim =)

tašngeld dajem za ono što ne mogu sam ili ne znam sam napraviti.

šišanje je dobar primjer.

Imam Kuma koji po Velebitu voda razne grupe turista i ostalog,
kaže mi da većina njih misle da je bakšiš neki grad u Turskoj.
Japanci su, veli, ipak upoznatiji sa materjom :).

uvijek se na mojim grupnim i dužim putovanjima autobusom skupilo nešto love, sitno po osobi, za vozače...a ponekad, ako je doista bio ili bila izvrstan i za vodiča... doduše, ima već tome neko vrijeme da sam tako putovala..današnje običaje u tom smislu ne poznajem..
a, da, za nedavnog izleta na bled i bohinj, koliko mi je poznato, nije se skupljala manča za bozača, ali je zato par dama platilo osobno piće visokom gospodinu na brojnim pauzana )))

Vi o tomu kako dajete i koliko a ja o tom kako vas vide primaoci napojnica :)

Znate sta, konobarenje bi tribala bit obavezna praksa svima koji studiraju psihologiju ili im to jedna od bitni vjestina u zanimanju ili zvanju

Pravi iskusni konobar po stavu, govoru tjela, pogledu moze gosta vec sa vrata pročitat, slično kao i iskusan policajac, ugleda čovika i već ima njegov psihološki profil, ali bas psihološki a ne jel siromasan bogat uglađen ili ne

Tako da onomu tko prima napojnicu nije samo količina novca najbitnja.

Jer nekad bi se dobilo i tadasnjih 50maraka bakšiša, sto je kao danas bar 300 eura i goste uglađena i pristojna ponasanja osoblje ispratilo sa ričima

Najradje bi im vratio ovih 50 maraka sqmo da ih nevidin vise

Jer nije sve kazem u novcu koji je bitan ali nacin na kojega ga dajete je isto toliko bitan

I sad nemojte da netko ovo shvati osobno da ja nekog ovdje podbadam. Al ustvari i možeta, zasto ne jer svatko ima svoje viđenje i stav.