.

Link

Jutro!
Svatko od nas ima ova tri lica i još mnogo drugih ali....neka imamo koje pokazujemo kao nešto prirodno ...a druga kada nas nešto izazove...bilo da je dobro ili loše.Po prirodi sam vedra i vesela osoba..pozitivna ali ovo prvo lice sam imala godinama ..onda sam upoznala ljude koji su me učinili osobom koja ima ovo drugo lice a da bi spasila sama sebe morala sam dobiti ovo treće lice i nije to maska na žalost...to je stanje koje imam već neko vrijeme i jedino to mi je pomoglo da od sebe maknem sve demone koji su mi radili o glavu.Nije to baš nešto za život ali.....ostali su oni koji te vole i cijene točno takvog kakav si a za druge mi i nije žao...što su htjeli to su i dobili.

I ja, i ja zareva tovar,
i ja san takav e

Hmmm,da se to korigirati,ljutnja i bijes,i tuga,sve je prolazno.
Draži su mi osmijesi:))))

A ko nije tekav!?

Dramaturgija:)))

U psihološkom smislu, persona ili maska je posrednik između Ega i društvene okoline.

Ego je središte svijesti, to je ono što smatramo svojim ja.

Ego je subjektivni osjećaj identiteta, nositelj naših misli i emocija, on donosi odluke i svjestan je okoline.

Persona je socijalna maska.

To je dio osobnosti, koji pokazujemo svijetu, uglavnom radi prilagodbe društvu.

Ona služi kao zaštita pojedinca od vanjskih utjecaja, ali i kao prilagodba društvenim očekivanjima.

Persona služi kao zaštitni sloj, koji posreduje između Ega i vanjskog svijeta.

Ona štiti Ego od pretjerane ranjivosti u javnosti.

Bez nje bismo se osjećali potpuno ogoljeno u društvenim interakcijama.

Međutim, postoji opasnost od identifikacije.

Problem nastaje, kada se Ego previše poistovjeti s personom ili vanjskom slikom.

Pretjerana identifikacija sa personom se pojavljuje, kad se previše uživimo u našu vanjsku sliku, kako bismo impresionirali neku osobu ili kad se pretjerano trudimo, da bi ispunili očekivanja okoline.

Tada osoba gubi doticaj sa svojim Egom, odnosno svojim pravim ja i postaje kruta, jednodimenzionalna figura.

Ego koristi višestruke i različite persone za posao, prijatelje, obitelj, koje su fleksibilne i prilagođene situaciji.

Ali ujedno, zdrav Ego uvijek ostaje svjestan, da te persone nisu njegova prava suština.

Dakle, ništa strašno nema u tome, da svi imamo personu ili masku.

Persona se razvila tokom našeg odrastanja i socijalizacije, kao nešto sasvim normalno.

Osim, ako bi se desilo, da se previše poistovjetimo sa našom personom.

Ovo posljednje je, nažalost, često slučaj upravo na društvenim mrežama, odnosno u virtuali, gdje nas nitko ne poznaje osobno niti dovoljno, da bi mogao znati kakva je naša suština.

Krajnja točka prevelikog poistovjećenja vodi u poremećaje poput megalomanije i narcizma.

Ali ipak, svaki čovjek ima instinkt da, prije ili kasnije, dokuči, da li se netko čak i u virtuali, predstavlja onakvim kakav stvarno jest ili ne.

A isto tako da svoju vlastitu personu stavi u ispravne okvire.

Ona naša persona koja je najsličnija i najbliža našem Egu ili našoj suštini, se od strane okoline doživljava i kao najviše autentična i zdrava.

Ispala sam tako grozno preozbiljna:)

Pa dodajem jedan link.

Nemam pojma zašto mi je pao na pamet.

Nema baš veze s temom, ali je barem zabavan:)

https://youtu.be/tfbc4eZAiVQ?is=zrdwUo1wvVJ3tBlj

Evo još jedan.

https://youtu.be/h2ZaVNJIexg?is=LllyHWcuIAmk-dU7

Sad tek, doduše, vidim određenu vezu.

Lidija Bačić u dva različita izdanja, nestašnom i romantičnom.

Dobar primjer za dvije različite persone.