Maslinovo ulje prodajem

Jučer se čula tužna vist po mistu,
govoridu pogini je čovik.

Ma ko je pogini, koji čovik?

Pogini je oni dobri čovik.

Ma koji dobri čovik je pogini?

Ma kako ne znaš, oni dobri čovik, ča je radi .....

A oti dobri čovik.


Je jučer se po mistu pronija glas sa je pogini čovik, svi su ga znali u mistu i okolnin mistin, i vaki dijalozi su se čuli i po kalan i po dvorin i po kafićin ma svugdi svugdi, i ja kad san zva da provirin jeli to istina, moja mi poznanica kaze.

A je, pogini je, zvala me jučer kuma i govori pogini je oni dobri čovik, ma koji čovik, ma oni dobri čovik .....
ma kaže nisan mogla virovat.

A je zna san ga, a nisan ga vidi ima sigurno priko trideset godin, a jeli mi ga ža je i ja ga pantin ka dobroga čovika.

Ali ni to ni bitno, bija je on i čovik od karijere, bome nije bija ni neimućan, i familija uredna ali eto sudbina mu taka i gotovo.

Eto ali je bitno, najbitnje, da ga ljudi nisu pripoznavali po tituli, po karijeri po imanju, nago su ga titulirali ka dobar čovik.

E neznan, neznan koja nagrada Nobelova i ova i ona, koja titula, dr, mr, sc, oc, mrsc, prsc, i koje imanje more nadmasit ovu titulu kad ljudi u tvomu mistu kad o takomu čoviku pricaju oni dobri čovik i to mu na kraju ta dobrota što je nosi u sebi postala drugo ime.

Bog ti da pokoj Dobri Čovik.

Najteže je biti zao...

A,e:-((

Rekao bih da je najlakše biti zao.
To znači da si redovito bio samo orijentiran na sebe i hranio svoj neki kompleks koji te otuđio od drugih ljudi.

Biti dobar čovjek, pogotovo u malom mjestu gdje ne možeš ništa sakrit kao u gradskim betonjarama, je zaista hvale vrijedna stvar.
Bravo jarče, ovo je divan omaž nekome tko je dvije titule uspio dohvatit.
I Dobar i Čovjek

Čast dobrom čovjeku ali da je najlalše biti zao onda bi svi bili zli a čini mi se da nismo. Samo su neki zli...

Većina nije zla iz razloga sto nam se od djetinjstva ugrađuju moralni kompasi kroz odgoj, kroz obrazovanje, kroz vlastiti rast u razumijevanju pa ako se ne radi o nekoj psihopatologiji sto urođenoj sto stečenoj nekom traumom, svi s vremenom počnemo razumijevati sto je dobro a sto ne.
Po meni, dobro je ono sto je dobro svima. Ako tebi nije dobro od mog dobra, onda ni moje dobro nije dobro.
A za činiti dobro podjednako svima, više puta je potrebno uložiti trud.
Zato mislim da je “zlo” lakše jer ne podliježe stečenim filterima.
Ali da se ispod omaža dobrom čovjeku ne počnemo dobacivat razlikama u difiniciji, ja ću se povuc iz daljnje debate na temu lakše/teže

Slažem se...

Za mene je dobrota povezana sa sposobnošću aktivnog promatranja, aktivnog slušanja, boljeg primjećivanja detalja i djelovanja na temelju toga.

Moje iskustvo je da dobri ljudi više promatraju i primjećuju detalje u svojoj okolini.

Lakše uočavaju mikroekspresije lica, promjene u tonu glasa i druge sitne detalje, kako se netko osjeća, da li je umoran, gladan, tužan, opterećen.

U razgovoru, aktivno slušaju, pamte detalje i primjećuju tuđe emocije tijekom razgovora.

Mislim da dobri ljudi imaju visoku razinu emocionalne inteligencije.

Takav je bio moj djed.

Bio je nevjerojatno dobar promatrač i slušač.

Kad se, recimo ne bih naspavala, on bi odmah primijetio da sam blijeda i pitao bi me da li sam dobro.

Ali na mom licu je bila gotovo nevidljiva sjenka bljedila, toliko lagana nijansa, da je promicala svakom drugom.

Mnogim ljudima je aktivno pomagao, u bilo kom pogledu, trošio je svoje vrijeme i energiju na njih, ali to nije ništa oduzimalo njegovoj snazi, naprotiv, činilo se da ga dobra djela još više pune energijom, snagom i dobrim zdravljem.

I u mojoj obitelji on je bio poput svjetionika.

Općenito, on je blistao i privlačio je ljude k sebi kao magnet, kao da je neki čarobnjak.

Ljudi su uživali biti u njegovom društvu, svi su htjeli razgovarati s njim, ne znam niti jednu osobu u svojoj okolini, koja je bila toliko omiljena kao on.

On je širio neko svoje svjetlo, empatiju, radost, mir, blagost i dobrotu oko sebe.

I nitko nije mogao odoljeti toj dubokoj toplini, dobroti i unutarnjoj snazi njegove osobnosti.

Ovo je posveta mom djedu.

Ali i bez obzira na to, tema je zanimljiva i univerzalna.

Možda još nešto.

Zao ili manipulativan čovjek isto može biti vrlo inteligentan ili dobar promatrač.

Ali zao čovjek promatra, ne da bi pomogao, nego kako bi pronašao slabosti.

On traži slabe točke kod drugih ljudi i njihove mane i ranjivosti.

S ciljem, da bi ih upotrijebio i iskoristio za vlastitu korist, manipuliranje ili kontrolu nad drugim ljudima i situacijama.

Ali ne bih htjela baš puno intelektualizirati, po pitanju dobra i zla.

Da se od analize ne izgube smisao i dubina.

I jer mi se čini da je dobrota više svojstvena nečem teže izrecivom, možda nečem što počiva u duši.