svemirska ljuljačka

kada se prvi puta u životu susreo s mojim zagrebačkim prozorima, partner moje kćeri im se nije mogao načuditi: "ma kakve vi to prozore imate u hrvatskoj", pitao je sav ... kulturološki šokiran, prozorima i balkonskim vratima koji se otvaraju "na kant", tako da se prozorski dio s gornje strane odvoji od osi; i koje se uopće ne ograničava u svom kutu otvaranja.

islandski prozor pruža veliki pogled, ali tek malenu mogućnost direktnog kontakta sa prirodnim elementima. svi prozori na islandu izgledaju jedanko.
ma koliko bila velika staklena prozorska ploha, jedan, njezin razmjerno mali, često donji uokvireni dio moguće je otvoriti, i to samo na način da se odvoji od ostatka okna s donje strane, ili bočno. i svi imaju jednostavan, malen, metalan, sklopivi mehanizam za pričvršivanje i koji ne dopušta da se prozor otvori do kraja, ljudskom namjerom ili pod pritiskom oluje.

prozor iza kojeg žive islanđani, nema zavjese, čak niti u kupaonici, a rijetko i tamo ima matirano staklo. odraz je to protestantske kulture nordijskih naroda, nama južnjacima, slabije shvatljiv )).
tipičan je na tom islandskom prozoru i debeli crni, često spužvast, zaslon na prozorima koji islanđani, pa i ostali, koriste za vrijeme polarnog dana, kad je sunčeva svijetlost jaka i prisutna i kroz noć, kako bi mogli spavati.

često se iza zasjenjenog prozora moje gostinjske sobe, pruža pogled na osvjetljeno susjedstvo u 2 sata iza ponoći...)) pruža se i dugi neometani pogled na dijelove reykjavika, istovremeni pogled na sunčane zrake na obroncima esje i kišne oblake iznad oceana....a jednom prilikom me na tom istom prozoru počastila svojim plesom, trepereći mistično i zavodljivo polarna svijetlost.
eto, mogao se nedavno vidjeti i odsjaj erupcije vulkanskog sustava, noću spektakularan, danju upozorenje na vulkanski pepeo koji je više od tjedan dana zatvorio prozore stanovnika reykjavika...




slamnigov stih - "otovori prozor prijatelju i pogledaj koje je stoljeće napolju" - vodi me na promišljanje, jesu li građevinski standardi povezani sa stanjem duha kulture koja ih koristi?

pišem pjesmu za senidah
neće joj moći odoljeti
zaorit će se arenom
zatrest će konstrukciju
protrest misli i meso i kosti
razvedrit savska izmaglica
poput magičnog metka
zabit će se u hladno tkivo univerzuma
oplemenit tamnu materiju
zasjat iznad vječnosti
bit će to pjesma nad pjesmama
euforična, orgazmična, tantrična, metaforična
pravcata kozmogonijska avantura
oslobođena licemjernih inventura

izvolite, tekst je ovdje
i što ćemo sada
da, znam da su svi na ekranu ljepši i veći nego li u prirodi
eto ja sam kao burj khalifa
u podnožju mravinjak divljenja
rapsodija vodoskoka
na bokovima vatromet boja
vrtoglava dizala u oblacima
i sunset in dubai u pravilno odabranim trenutcima
ne, ne znam gdje rastu tako velike autorice
ali rekla bih posvuda
ne, ne znam kakav je globalni prosjek
ali rekla bih da sebe ne mjerite prema prosjecima
pobogu, zašto biste onda mene

e da... covid okolo, a sunset s burj khalife... nešto prekrasno
burj al arab, tada hotel sa 7 *... danas, meta dronova

Link

ja
prirodna
cijela
racionalna
iracionalna
imaginarna
kompleksna

kad se dajem
kad se zbrajam, množim, dijelim
intenzivna
zbunjujuća
pogrešno zbrojena
konceptualno neshvaćena
prekobrojna
nedovoljna

ali
kad se oduzimam
savršena

možda su snovi plitki talozi jave
mutni igrokazi želja i laži
pukotine straha u samoći
možda su snovi otpadci duše

ne čuvaju zlatnu mapu do dvorca
gdje stražari brane stare mostove
preko svih dubokih rovova

do odaje gdje caruje sreća
ne za lukavce odiseje il farizeje
ne za konjanike il pobjednike
nego za one koji ljubav žive

dosta je bilo te poetske tiranije
valjalo je možda zagristi i ranije
lirskom duhu dodat' krvi, meso, kost
na gozbi života postat glavni gost

drugi otok ))

plus jake sunčeve baklje ...
pukle tolike kokice
muke ti ježeve ))

Link
mimo puta, mimo staze
čije li to lake noge
mosorom skakuću, gaze?
našeg Jarca rođendanca!
požurite bloški svijete
prije mande treba svako
kušnut njemu obraz lako
želimo ti i dar dati
bloški jarče nek te prati
bokun zdravlja
bokun ljubavi, veselja
bokun sriće i gušta
i svih drugih slatkih želja

kao da sve mora imati svoju svrhu
kao da nismo već sve isprali pogledima
kao da najvažnije ne možemo ispričati šutnjom
kao da se nismo već toliko puta pomirili sa svime
kao da ptice pjevaju samo zato da bi sunce ponovo izašlo
kao da budućnost ne dolazi po sve nas
kao da novogodišnja jutra nisu važna
kao da život nije lijep

posljednjih dana kalendara
dolazi nova a odlazi stara
osjetila draška aroma jaka i crna
cimetastog preprženog zrna
gutljaj po gutljaj klizi i nestaje
ovo šezdeseto jutro ne prestaje
daždi ugoda strasno i burno
daleko je još slavljenički nokturno
(

oduvijek je između zemlje i neba
kamen taj koji u ljude gleda
kamen gleda i pamti ali ne zbori
jer vajde nema da progovori

čudna il' čudesna igra svijetla i tame,
dana i noći, sjećanja i moći
toliko je staza kojima nikad nećemo proći
mislimo da jaki vučemo konce
no samo u magli pratimo najbliže zvonce
u mraku je mračno i hladno je svuda
zar je grijeh poželjeti suputnika, druga
bilo sa sjevera ili topline juga

zavojita i pusta je ta staza duga
dok jednog grize duša tijesna
drugo misli, neka sirenina pjesma
kamen šuti
kamen zna
dom je tamo
gdje tlo pamti svako naše omiljeno mjesto
a ne tamo gdje srcem tek povremeno jesmo

a što ljudi?
ljudi mogu na toj stazi ustajati, padati
pravim se ljubavima nadati
od tišine pjesmu skladati
zvjezdanim sjajem sretni sjati
nekome postelje od laži tkati
od silne tuge bolno stradati
pa se u samoći kamenu jadati

(

kada bi pitali ogledalo,
od čega se to sastoji žena
reklo bi
oka sjajna dva, pramen kose
željne ruke, duge noge
zavojite udoline i izvisine
usne ljubilice i svađalice
gibak vrat i glasan uzdah
eto, to je svakako žena
ogledalo bi to raspoznalo
i promatrač bi okretao
samo prazno ogledalo
u kojem je kao
stalo sve žensko
a ničega tu zapravo nema

jer eto na primjer ja
što to mene tka
energija
misli
emocije
treba ih
posložiti, postrojiti, prozvati
odvagnuti i zbrojiti
i tada
progledati
pročitati
prevesti

sa svojom sam energijom
sasvim u dobrim odnosima
nemirna
letim, padam, vladam, porobljavam, uzbuđujem,
ispunjena
usmjeravam, mirujem, pjevam i pratim ptice u letu

a misli
ajaoj te misli
misli k'o misli
te misli moje
plahutaju unaokolo
zamišljenje
promišljene
umišljene
razmišljene
smišljene
smislene
zamislive
nezamislive
pa neka im

al sam zato s emocijama
kad me već pitate
kao sa susjedom s trećeg kata
ne razgovaramo od proljeća
ma molim vas lijepo
pa te bi moje emocije
da ih hoću poslušati
da im pustim na volju
samo stajale ukočeno i tužno
kao rode na vrhu stupova
bez gnijezda
što ih oluja progutala
pa odhujala bez zaborava

ma kad bolje razmislim
te moje emocije
pa to je prava peta kolona
koja čuči u mojim njedrima
luduje s mojim suzama
nabire moje vjeđe
tumara mojim mislima
ali jedan od ovih dana
tako ću se
lako ću se
obračunati s njima
samo gledajte

(SuperHeidi, 29.08.2023.)

Link
Link