srp mog djeda antuna

Dječak, od kojih 9 godina, izašao je iz trošne drvene kuće i pogledao prema nebu. Bilo je plavo, bez ijednog oblaka. Ugledao je balon, negdje visoko iznad njega, ali ne dovoljno visoko da bi mogao ne raspoznati boje na njemu- crvena, žuta, plava i zelena. Balon je postajao sve manji i manji, što se više dizao prema nebu bivao je sve sitinji i sitniji. I nakon nekog vremena dječak ga više nije vidio. I pomislio je da je slijep. Jer ne vidi balon. Otišao je u kuću, uvjeren da ništa ne vidi. Drugo jutro izašao je van pred kuću i u travi napipao nešto gumeno. Kako se pomirio s tim da je slijep, pozvao je majku i upitao je što je to što drži u ruci. Majka nije znala. A to je bio dio onog balona kojeg je jučer vidio na nebu. Upitao ju je koje je boje. Majka je odgovorila>ljubičaste. A nije bila ljubičasta. Bila je crvena. Njegova majka bila je daltonist. To je otkrila tek sada. Pod naletom vjetra njihova kuća se srušila. Oni su ostali sami na livadi. Kada se otac vratio iz polja zasadili su brezu. Jer je bilo proljeće. Bolest očiju bila im je u genima.

jako cudno, a opet.. zanimljivo. citao sam slican stip koji je radio prijatelj moga brata.. jako me podsjeca na to..