Koferi života

Link
Link
idemo dalje....
kao što rekoh
Nakon što se noćna muzika utiša,
ostaje ona najteža, najdublja tišina.
Tišina u kojoj se ne spava, već u kojoj se bori.
U kojoj se svaka misao spotiče o stare rane,
a srce traži svoj izgubljeni let.
Ovo nije album predaje.
Ovo je melankolični marš ponosa,
teški pasodoble duše koja stoji pred vlastitim dvojbama pod mrkim nebom.
Ovdje se čežnja ne skriva pod sjenama – ona pleše prkosno, ponosno i glasno,
svjesna da na kraju svakog puta nema kompromisa.
U svijetu u kojem je sve postalo sivo, ove su pjesme naš štit i naš krik.
Jer na kraju, kada sve utihne...
bez ljubavi sve je crno, ili bijelo
Link
Link
02.09.2026. u 22:05 | Editirano: 02.09.2026. u 22:15