rodrigova pjesma
bez krvi to nikako nije moglo proći
znadoh to od početka
kako god se te koščice ispreplele po jelenjoj koži
jedan će ostati ležati u lokvi odabira
platnena igračka razderanog trbuha
ovaj euforičan, nasmijan, uzbuđen?
onaj zlurad, uplašen, darovit?
na kraju, pitanje svih pitanja
kojeg hraniti, a svoju glad utoliti?
a možda je samo trebalo pratiti let ptica
ugledati onu jednu koja se ne nalazi
ali se ne može otpustiti
prihvatiti dovoljnim sve ono drugo
ne
samo malo pomažu, one
u smiraju dana, koliko god bila sirova
bljutava jela ne pogoduju istančanim jelovnicima
(sh 2025)
04.09.2026. u 5:48 | Editirano: 04.09.2026. u 6:02 | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara