Mic, mic...

Bila sam sa sestrom u večernjem izlasku.
Slikale smo se i smijale. Ja sam se smijala toliko, da sam se bojala da ću se popišati od smijeha.
Sada se nažalost samo sjećam toga, jer sam od sinoć doma.
Vrijeme je dobro, samo sam ja umorna od puta, nije lako promijeniti 3 leta od toga jedan od 8,5 sati, jurnjava po aerodromima teškim ruksakom i teškim carry-onom.
I imam jet lag velik ko kuća, cijeli mi se dan spava, jer je razlika 6 sati.

Rado bih da imam i neke druge vrste sjećanja, ali nemam ih.
Po romanima piše da su se upoznali u avionu, a meni u avionu samo neki debeli i smrdljivi ili kao onaj od prošli put, lik s velikim jastukom, koji mi se gadio (jastuk) i stalno me grijao, jer je bio ogroman.

Čemu zapravo ovaj post?
Htjela sam reći da sam se vratila, dakle, svi vi koji ste me željeli pozvati na kavu, zakasnili ste...iako ste imali 3 mjeseca vremena.
Na kavi sam bila s dvije žene.
I bilo je vrlo ugodno s obje, ma ne skupa, odvojeno.
Ha, valjda je došlo to vrijeme da se ide van samo s curama.

Dočekala me invazija debelih crnih mrava koji jedu drva, btw. kuća mi je drvena.
Jedna je obitelj čak napravila mravinjak u jednoj sobi.
Uvijek neko sranje.
Morat ću hitno zvati exterminatora, s ovim ja ne mogu sama izaći na kraj.

Auto zapalio od prve.
Moj vrtlar ga je palio jednom tjedno, to je dobro.
Da i vrtlar me je obavijestio da mi je kosilica prestala raditi čim sam otišla unatoč tome što sam kupila novu bateriju.
On je kosio sa svojom.

Još nije niti 20 sati, meni se spava onak jako.
Naravno, dodaj 6 sati i imaš 2 sata u jutro, to je sad meni, nije ni čudo da mi se spava.

Još se nisam raspakirala, eno kofera u dnevnom boravku na podu, nema Masona, inače bi on napravio gnjezdašce u manjem koferu. Malo po malo ću.
Neću dirati mravinjak u drugoj sobi da exterminator može vidjeti u čemu je stvar.
Isuse, šta me snašlo.

ajde...ti ono martin u zagreb martin iz zagreba

nek si brzinski sve obavila, ak je to to

ja svoje mrave sređujem bio-kill,om, nema ih više

al mislim da su ti moji drugačiji


eh, i čašu meda još nitko ne popi, što je čašom žuči ne zagorči. reko bi njegoš
tak to bude, u životu

moja frenda pojednostavila pa kaže

opiši svoj život u 3riječi

uvijek neki K+



držse:*

U međuvremenu sam zaspala, onak sama od sebe i sanajala boktepita kakve noćne more, sad se još sjećam, ali ne želim znati ta sranja, s puno ranjenih tijela, tak da hoću zaspati i započeti novi sam...bez sranja.
Pozdrav Donna za tebe.
Moji mravi se zovu Carpenter ants i hrane se drvom.

Ono kad se želiš probuditi, a ne možeš i tada znaš kako smrt izgleda...i pakao

Kad su tijela popadala pokraj mene, ja sam bila u nekoj svojoj spasilačkoj grupi, vidjela sam ih oko sebe i htjela sam im nekako pomoći, al se nisam mogla pomaknuti i sve se odvijalo kao da ja ne postojim, a i sama sam se skrivala od nečega, ali je sve više i više ljudi dolazilo, bilo je kao iz Dzlan Dog crtića. Užas!
Neću više gledati taj san, ne želim, ponudite nešto bolje.

Da ..i ja sam nešto ružno sanjala a inače se baš ne sjećam snova i vrlo mirno spavam..no..znakovito je to što sam se opet izgubila u gradu koji poznajem...ja ne znam koji je to grad ali znam da sam u njemu bila puno puta..i taj san sam već nekoliko puta sanjala.Baš mi je onak...malo opterečujuće to što mi očito taj san nešto govori a ja nikak nemrem dokučiti što:-))

Neka si se ti sretno vratila valjda doma jer ja ne znam gdje ti osjećaš da si doma...mrave buš rešila i život ludom brzinom gre napred:-))

ljeto je bilo ipak aktivno, a vidiš kak se sve potrudilo da ti bude aktivan i povratak :)
kaj, inače bi sam spavala i dosađivala se prvih dana
sve je to za žive ljude, nek si ti nama živa i živahna... a želje... tko kaže da se sve trebaju ispuniti?
kad sve postigne, kažu da je posao na ovom svijetu završen

zračiš na slici, potamnjela, nahranjene kože, ostani takva... i budi kreativna... to ti nitko ne može oduzeti :)

Welcome home

Đusi, jesu li to kuće ko one na HGTV-u??

Za utjehu i u HR ima puno termita koji jedu drvo.
Da se krovišta kod postave ne impregniraju drvocidom brzo bi se u njih nagnijezdili termiti. Isto vrijedi i za drvenu stolariju.

Dobro jutro, prošlo 4, pozdrav curama i Budvaru.
Ovo nisu termiti, ovo je neka druga gamad, i moja je kuća građena 1959. I dobro se držala do sada.
Tu su sve kuće isto građene, nema cementnih kao kod nas, čak ni velike i službene zgrade nisu drugačije građene, oni ne grade kao mi.
Možda još idem spavati.

Hahaha..sada sam se i ja morala nasmijati jer..i ja sam "napravljena"1959 tj.ispala na svijet i ...da ti iskreno kažem ..nije toj kući lako...ima ona već velikih problema ..treba joj pomoći:-))))

Isti smo! Ja isto kada se dobro provedem imam potrebu slijedeče jutro nalijepiti svoju fotku na blog.

Ja volim svoju kuću, a mrzim mrave.