DIVA

Kada smo mladji, skloni smo vjerovati da je zivot trka u kojoj moramo stici na svako odrediste sto prije.Jurimo za karijerama, idealima, tudjim ocekivanjima i nekom zamisljenom verzijom savrsenstva. Ali onda, neprimjetno i polako, dodju godine. I sa sobom donesu najljepsi dar koji nismo znali da trazimo: slobodu da usporimo i uzivamo.

Danas, kad se osvrnem iza sebe, osjecam duboko zadovoljstvo zbog svega sto su mi godine donijele. To nije zadovoljstvo koje dolazi iz materijalnih stvari ili vanjskih uspjeha. To je onaj tihi, unutrasnji mir koji osjetite kad konacno spoznate tko ste i kad zavolite osobu koja ste postali.

Jedna od najljepsih promjena koju donosi zrelost jeste oslobadjanje od potrebe da se svidimo svima. Godine nas nauce da filtriramo buku. Povrsne odnose zamjenjuju ono duboki i stvarni, a vrijeme postaje najdragocjenjija valuta koju vise ne zelimo trositi na stvari i ljude koji nas ne ispunjavaju. Naucimo reci “ne” bez griznje savjesti i “da” onim trenucima koji nam uistinu hrane dusu.

Zadovoljstvo u ovim godinama krije se u malim, svakodnevnim ritualima. Ljepota zivljenja vise nije u velikim, pompoznim dogadjajima, vec u prvoj jutarnjoj kavi u tisini, mirisu kise, dubokom razgovoru s prijateljem ili u osjecaju zahvalnosti prije spavanja. Mladost ima energiju, ali zrelost ima oci koje znaju da vide i prepoznaju tu ljepotu u svakom obicnom danu.

Ono sto me zrelost najvise naucila jeste prihvacanje. Prihvacanje prolaznosti, prihvacanje nesavrsenosti i spoznaja da su cak i teski trenuci bili samo stepenice koje su me vodile do ovog mjesta unutrasnje stabilnosti. Shvatila sam da zivot ne mora biti savrsen da bi bio prelijep.

Godine sa sobom donose posebnu vrstu bistrine i mira koju je tesko razumjeti u mladosti.I svaka godina sa sobom nosi novu dubinu i mudrost. Godine nam ne oduzimaju sjaj,one ga samo sele s povrsine u samu srz naseg bica. I vjerujte mi, taj sjaj iznutra je mnogo trajnji i ljepsi.

Svaka godina je dragocjeni biser u mojoj ogrlici zivota. Zahvalna na svim blagoslovima koje sam dobila koracam mojim putem.




Link
Nisam rodjena da odustanem

Tako razmišlja netko tko je u mladosti stekao nešto (i ja). Pomisli na starije od nas koji jedva krpaju kraj s krajem ili stare ljude po pučkim kuhinjama. Nema pravila. Najlakše je ljude strpati u ladice.

Jedva čekam ostariti