Čovječe, kakav blog!

Nisam mu kupila nijedan cvijet iako sam prošla pored perušićke cvjećarnice.
Namjerno mu nisam kupila jedan jedini cvijet, eto, a neću ni za Svisvete.
Zašto? Jer sam mu baš eto dva dana prije nego se ubio, kupila prelijepu ružu i to sam tražila da je lijepo umota i sve.
I bilo mi je čak malo blesavo jer kao on je muško, ali na razne sam pa i evidentno idiotske načine, ja njemu pokazivala da ga volim. I ta glupa ruža kao da sam Ivica Šerfezi i Frano Lasić 2u1.
Jesam, svakakve sam gluposti i pametne stvari izvodila i voljela sam tog gmaza ćelavog idiota bolesnog!

I znam ja da je to bolest i depresija i sve OK!
Ali ipak eto ne želim iz principa tu jednu jedinu ružu, e ma sebi je redovno kupujem a njemu ne, eto jer sam rospija i zlopamtilo i kučka, ali nije mu očito značila ta glupa jebena pederska ruža ni živom, kamoli mrtvom.

Svijeće, ista stvar. Redala sam ja lijepe svijeće i pederske lučice, nad krevetom, i vjerovala sam da nam je najljepše što može biti.
Da mu ih na groblju možda palim? Aha, da da.

Ali jednu sam stvar napravila, treći put zaredom.
Skinem svijećicu sa rođendanske torte našeg sina kad je otpuše i kad se krene rezati torta, ja je izvadim i spremim u džep ili torbu.

Kažu babe da ne valja dicu vodit na groblja ali nisam imala s malim kamo, pa sam se prekrižila i malom napravila križ na čelo prstom. Vukla sam ga do groba bez komentara bolesnih u smislu to je tata, samo sam rekla "idemo brzo".
Uopće ne znam kaj da mu kažem kad na Peppa Pig dođe dio OVO JE TATA ili ona jebena pjesma iz pakla KAD JE TATA TU SVE JE JUHUHU. JEBEM LI TI MAMICU DA TI JEBEM!
Bacila sam mu na grob onak bezveze i neprecizno, šarenu rođendansku svjećicu u obliku broja 3.
Odmah smo se okrenuli i požurili na cestu, ja sam samo osjetila da sam strašno ljuta, ali da je Ita morao dobiti tu svjećicu.

Kasnije sam se malo smirila, pa su mi krenule suze, ali sam ih ušmrkala i progutala- poslije je sve bilo kao da ništa nije bilo.
Izgleda da ni nije bilo, što se njega tiče?
Pa eto, samo ta svjećica i bok.
.............

Nosit ću ti svjećice s torte jer si mi ipak baš ti pomogao na svijet donjeti ovog malog.
Svi kažu da je isti ti, i da je jako visok kao ti. Nadajmo se da je pamet na mene.
Ali eto da znaš i to, svidio bi ti se jako, išli bi u Cadillac na pivu i sok, a pošto si Ličan i njemu bi davao pivkana jer je vrime s 3 godine počet.
Eto znaš, nek ti bude krivo ak negdje postojiš.
Ak si postao svjetlosna kugla i one neke priče... zbilja nemam komentara.
Ja volim zamišljati da postojiš ipak i da ću te još vidjeti.
A znam da su to gluposti.
Samo, teško je biti pametan s takvim stvarima iako smo u Lici najjači Tesla i ja. :)

Volim te, sanjaj. Jako te volim i sve me to još boli.
Došla bih ja češće ali još ne mogu prestati se ljutiti na to sve što se dogodilo.
Ne podnosim to pa mi je lakše samo proći. Nemoj misliti da sam baš tako frajerica kako izgledam s nadrkanom facom i obrve kad nacrtam špičaste. Ja moram proći, jer kad bih stala, morala bih priznati da je tamo samo mramor.
A ja ne znam gdje si ti, i to me muči, pa ne mislim nego prođem kao furija i vladarica prokletih.
To ja namjerno.