Čovječe, kakav blog!

Ali ljubav, osim ako je kalkulacija, dakle govorimo o ljubavi i jest ludilo.
Nije ludilo biti npr.deda koji se ugnijezdi nekoj babi jer je svjestan da mu je lakše da baba kuha i pegla.
To su kalkulacije.
Kalkulacija je i ostati u braku gdje ti se sere od partnera, ali eto tu si gdje si.
Ljubav je ludilo- sve to na što si spreman, sve u što vjeruješ, izložiš se...

Lagala bih da sam ja svjesno i s namjerom zaključila, pa odlučila.
Nakon mojih iskustava, ja više ne znam biti luda, sve i da želim.
Danas bih bila sposobna za kalkulaciju.
Kalkulaciju ne smatram poštenom, niti potrebnom.

Imam gard kojeg sam svjesna i tu ne mogu ništa.
A i ne želim.
Da je ljubav tako dobra stvar, čovjek kojeg sam voljela, odnosno kojeg smo voljeli, ne bi ostavio u peleni bebu koju smo dobili prije dva mjeseca pa otišao u tko zna kojem stanju svijesti čime induciranom, tko zna gdje.
Uz sve što taj događaj jest, dijagnoza i šifre i sudbina i Algol u horoskopu... još je nešto- izdaja.
Ja ne tražim nikog da plati taj dug.
Naprosto je posljedica da ne mogu više nikom se prepustiti.
Da stvar bude zanimljivija, uz sve te okolnosti, nije da ih nema.
Ima i tu kalkulacija, sigurno.

Svakako, ja danas nisam željna muške ljubavi.
Od onog što mi je ta era života donijela, izdvajam majčinstvo koje sam ostvarila u godinama kad je to bilo prikladno.
Ostatak života jasan je u svojim obvezama, a u dijelu sa osobnim željama još uvijek pomalo maglovit.
No sigurna sam da si ne priželjkujem partnera, bar ne na onaj klasičan način.
Neklasični načini su pak nekako degradirajući, dakle nikakvi zauzeti likovi, povremena viđanja jedno s drugim i ostalima... fuck no.
Moram priznati vrlo iskreno, da meni sve to trenutno djeluje nepoželjno i nepotrebno iscrpljivanje.

I nije to samo gorko iskustvo.
Ima tu i slatkoće.
Naprosto mi je danas nemoguće zamisliti da prinosim muškarcu žderačine, da ne mogu obojati kosu kako želim jer mi je lipo reka koja je boja lipša zamene, da mi moralizira i sere, da mi dirigira di ćemo i kad.
Neki dan u bircu čujem Ličanku koja je ogrebala auto- MUŽ ĆE ME UBIT.
Disaster...

Gle, sve ima svoje pluseve i minuseve.
Brak je puno toplije, sigurnije mjesto od samoće (osim baš ono nekih mračnih priča). Samoća ima svoje oštre kuteve, neudobnosti i led. Ljudi u brakovima podcjenjuju vrijednost tog momenta kad uz kavu zajedno prokomentiraju Plenkovića, vrijeme ili nešto. Kad onaj drugi preuzme nešto pa ne moraš baš kad imaš 39.3 temperaturu teturati u poluhalucinacijama oko špakera. Premalo su svjesni značenja "imati nekog svog" pa čak i ako taj netko tvoj nije perfekcija, adrenalin i scena iz ljubavnog filma. Uvijek bih rekla da su samci ipak- popušili.
Ja jesam.
U samoći, postoji opet jedan spektar slobode, nepolaganja računa i prava na neke stvari.
Slijedom mojih iskustava, iako smatram da su samci nedvojbeno ispušili, mene više zanima taj drugi paket.
To bih radije, jer iako mi se više sviđa paket iz teme braka, u ovom drugom paketu me magnetski privlači- biti slobodna.

Ne postoji muškarac na ovom svijetu, scenarij ni karmički susret, koji bi mogao promijeniti moja razmišljanja.
Sloboda nije moj prvi izbor, ali danas mi je instinkt.
I znam da sam popušila, ali neka bude Davidoff.
Hoću biti ničija, kao što uostalom i jesam.
Nikom ne želim ništa dati, ni od koga uzeti- samo želim biti slobodna od očekivanja, svojih i tuđih.
Nema ga na svijetu koji bi me- danas nakon svega- uvjerio u svoju šprehu i program.
Hej srećo zapali, nisam ja ta, to batali.