Tihe Price Moje Duse

Dugo sam razmisljala o tome kako su rijeci mnogo vise od slova na papiru ili ekranu. Rijeci su cista, ziva energija. Svaka misao koju pretocimo u recenicu i posaljemo u svijet ostavlja opipljiv otisak i vidljiv trag u prostoru. Zato virtualni svijet nije ni malo drugaciji od stvarnog- u oba svijeta srcem osjecamo frekvenciju onoga sto nam drugi upucuju.

Ali, sto se dogadja kada se ta nasa unutarnja energija ne podudara s energijama koje nas okruzuju ??

U zivotu, kao i na ovim virtualnim stazama, cesto se susrecemo s ljudima ciji je izvor potpuno drugaciji od naseg.Kada se u istom prostoru susretnu cisti mir, vjera i tiha zahvalnost s jedne strane, te nemir, povrsnost ili buka s druge strane, dolazi do neizbjeznog mimoilazenja. Te se energije jednostavno ne mogu preklopiti. One ne govore istim jezikom.

Ranije sam mislila da svako nepodudaranje zahtjeva objasnjnje, obranu ili potragu za zajednickim jezikom. Danas, malo zrelija nakon svega sto sam prosla i naucila, znam da je to nepodudaranje zapravo blagoslov. Ono nas uci gdje nam je mjesto, a gdje nije.

Kada se energije ne podudaraju, najprirodnija i najzdravija stvar je-dopustiti tom mimoilazenju da se dogodi u miru.

To ne znaci rat.

To ne znaci uzvracanje istom mjerom ili ulazenje u tudji nemir.

To znaci samo jedno-svjesno i tiho povlacenje na vlastiti teritorij.

Ako netko iz svoga izvora izlijeva nemir, frustracije, vrijedjanje bez povoda, omalovazavanje i svoj bijes, to je njegova energija i njegov trag koji ostavlja u pijesku vremena.
Moja odgovornost je ono sto ja saljem u svijet. Moja energija je satkana od Kristova svjetla u mom domu, od ljubavi prema prirodi i od duboke zahvalnosti dragom Bogu za miran zivot koji danas zivim pod svedskim nebom.

Kada se susretnem s energijom koja se ne podudara s mojim mirom, ja je vise ne pokusavam mijenjati. Samo je blago propustim pored sebe, hodajuci na prstima, s postovanjem prema zivotu ali i s jasnom granicom. Znam tko sam, znam sto sam prezivjela i znam u sto vjerujem i kamo idem.

Nepodudaranje energija me vise ne dotice niti me moze poljuljati. Ono je samo tihi podsjetnik da svatko od nas privlaci i stvara svijet u kakvom iznutra zivi. Ja biram zivjeti u sretnim trenucima, u tisini prirode i u cistoj pozitivnosti. Zelim da moj trag je miran, moja energija cista, a moje rijeci teku iz duse koja je pronasla svoje sigurno utociste.

lijepo napisano =)