Zivotni materijal i umjece mira

Godine nas nauce, mir je luksuz, priroda je lijek, zdravlje je bogatstvo, a sreca je u malim stvarima. Slazem se sa svakom ovom rijeci. Svoj mir nisam dobila na dar, gradila sam ga godinama, nakon sto sam prosla sve one teske zivotne bitke koje su me u konacnici samo dodatno ojacale kao osobu. To je mir koji danas itekako znam cijeniti, jer znam koliko je truda ulozeno u njegove temelje.
U prirodi sam pronasla svoj istinski lijek. “Moje jezero” i njegova ljepota, zajedno s cijelom okolinom, imaju dubinu koja mi je u zivotu podarila najvise mira. Setnje kroz predivnu sumu koja je u neposrednoj blizini donose mi toliko ciste srece. Gledajuci mala stvorenja poput vjeverica i ptica koje svojom pjesmom stvaraju najljepsu muziku, osjecam neizmjernu radost. Posebno me veseli promatrati patke, guske, labudove i sve ostale ptice. Vrlo cesto sretnem divljeg zeca, pa cak i srne koje protrce ili zastanu, a ponekad se pojave i tik ispred moga prozora i balkona- to je uistinu predivan dozivljaj.
Kad priroda obuce svoju zlatnu haljinu i pospe sve boje jeseni, u meni se budi neopisiva radost. A kad snijeg svojom cistom bjelinom pokrije sve, tada se jednostavno divim tom prizoru. Te ljepote u meni uvijek bude zelju da moje setnje budu lagane, usporene, kako bih osjetila suho lisce pod nogama i snijeg. Volim tu promjenu godisnjih doba, svako nosi svoj miris i caroliju.
Sve to u prirodi djeluje tako cudesno da se nakon setnji nikada ne osjeti umor. Naprotiv, osjecam samo lakocu i novu energiju, i na tome mogu od srca zahvaliti jer znam koliko blagotvorno to utjece na moje zdravlje. To sto svakodnevno poklanjam sebi taj boravak na cistom zraku moj je najveci izvor snage.
Cak i u onim setnjama samo do grada, svakodnevnica mi donosi lijepe trenutke. Cesto sretnem poznanike, pa radosno zastanemo, porazgovaramo i predjemo zajedno jedan dio puta. Ti spontani susreti i tople ljudske rijeci unose posebnu vedrinu u moj dan.
Ipak, moja najveca svakodnevna radost su macke koje susrecem. One uvijek nekako osjete moju energiju i dodju da se pozdrave sa mnom. Malo ih pomazim, a znalo se dogoditi da me prate jedan dio puta. Sve ovo dozivjeti pod predivnim nebom lijek je koji me jaca i koji od mojih setnji stvara pravi melem za dusu.
U zivotu imam velike srece koje su me obogatile. Ali, ono sto me svakodnevno cini sretnom zenom su i sitnice koje su postale moja svakodnevnica. Jednostavno volim ugoditi sebi i zahvalna sam sto imam tu mogucnost. Ta zahvalnost me cini potpuno ispunjenom osobom.
Kad na ovo sve dodam i sve ostale blagoslove koje imam, dolazim do predivne spoznaje: U zivotu svi mi dobijemo potreban materijal, ali na nama je kako cemo ga upotrijebiti. Sve ovisi o tome kako cemo se odnositi prema sebi, kako prema drugim bicima i prirodi.

26.10.2026. u 7:35