Tihe Price Moje Duse

Kada se osvrnem unatrag i zbrojim sve svoje godine, bitke i pobjede, shvacam da je moja najveca kruna to sto sam u zivotu dozivjela sve vrste ljubavi. Na tom daru sam neizmjerno i duboko zahvalna, jer ako ljubavi nemamo- polako venemo.

Ljubav ima mnogo lica i nijedno nije slucajno doslo na moj put. Dozivjela sam onu prvu, korijensku ljubav svojih roditelja koji su me naucili istinskim vrijednostima i dali mi krila. Kroz sve ove godine, neizostavan dio moje price i moga srca su moja mladja sestra i moj stariji brat. Iako nas je zivot fizicki razdvojio, pa sa sestrom danas zivim na razlicitim kontinentima, nasa obiteljska veza ostaje neraskidiva. To je jedan veliki, cjelozivotni blagoslov, sa svojim bratom i sestrom ostala sam duboko povezana srcem i dusom preko svih daljina i zivotnih puteva.

Iznad svega i kroz sve moje dane, u mom srcu zivi duboka, tiha i postojana ljubav prema Bogu. Njegovu prisutnost osjecam u svakom trenutku mira, u svakom novom jutru i u snazi koju mi daje. Ta se bozanska ljubav u jednom periodu moga zivota predivno prelila i na druge kroz volontiranje kojem sam se posvetila. Radeci i pomazuci onima kojima je to bilo potrebno, dozivjela sam jednu sasvim posebnu, nesebicnu vrstu ljubavi. Davajuci sebe drugima, primila sam natrag neprocjenjivo blago i toplinu koja me ispunila tonom zahvalnosti.

Kada se spomene partnerska ljubav, ponosna sam na golemo zivotno iskustvo zajednickog zivota i braka s covjekom s kojim sam rodila i na pravi put izvela nasu djecu. Nakon razvoda, nas se odnos kroz godine transformirao u predivnu, istinsku prijateljsku ljubav koja traje i danas, nakon toliko vremena. Ponosna sam sto smo uspjeli sacuvati to postovanje i bliskost kao roditelji. Moj se put kasnije nastavio kroz nekoliko kracih, lijepih veza koje su trajale po nekoliko godina. Svaka od njih donijela je svoje lekcije, a moja zadnja veza zavrsila se krajem prosle godine. Sve ovo vrijeme nakon toga, trebala sam mir i samocu da shvatim dosta toga. Ali, unatoc svim zavrsecima i zivotnim olujama, ponosna sam sto nikada nisam zatvorila vrata moga srca.

Najveca i najsnaznija od svih ljubavi ostaje ona bezuvjetna prema mojoj djeci- ona koja me pokretla da iz rusevina gradim nove svjetove i pustim duboko korijene u nepoznatoj zemlji. Danas, taj se krug predivno siri i nastavlja kroz moje malo sunce, moga unuka. Gledajuci te ciste oci, shvacam da ni jedan trud nije bio uzaludan.

Sve ove ljubavi ne bi imale svoj puni sjaj da na svome putu nisam naucila onu najvazniju lekciju:pronaci nesebicnu ljubav prema samoj sebi. Nauciti cijeniti svoj trud, cuvati svoj tesko steceni mir, znati ugoditi svojoj dusi i ponosno stajati iza svojih izbora, to je najveci dar koji sam sebi mogla pokloniti.

Proci kroz sve sto mi je zivot donio, dozivjeti i primiti toliko razlicitih oblika ljubavi-bozansku, sestrinsku i bratsku, roditeljsku, partnersku i prijateljsku, majcinsku, onu ljudsku kroz volontiranje, te naposljetku onu nesebicnu prema sebi- a u srcu zadrzati sposobnost da je i dalje dajes i spremno cekas, to je istinsko bogatsvo.

Moje srce je prepuno uspomena, zahvalnosti i postojanog mira, jer ja ne govorim samo o proslosti-ja sve te ljubavi aktivno i duboko zivim svakog dana, jer ove su plemenite veze moja cista sadasnjost. Znam da volim i da sam voljena, i moj zivot je bio i ostao putovanje obasjano cistom ljubavlju. Ljubi i ne boj se !

Link

a poraze?

Upravo tako, porazi su sastavni dio zivota svakog od nas. Ali meni su moji porazi donijeli najvece blagoslove i otvorili vrata za nesto puno bolje. Oni su bili moje najvrjednije lekcije koje su me naucile sto jest, a sto nije za mene, i pomogle mi da izgradim ovaj cvrsti mir i sklad u kojem danas sretno zivim. Na svakom tom zivotnom koraku sam neizmjerno zahvalna. Svako dobro ti zelim !

Pa ti si naš endem!