za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link



Sve prolazi, kume, k'o magla kroz prugu,

I ljevani čelik s godinama pukne,

Vrijeme u prašini crta moju tugu,

Dok hladni vjetar kroz pukotine pukne.

Ugasila se svjetla u staroj dvorani,

Gdje strojevi davno izgubili su glas,

Otišli su dani, prohujali i davni,

I jesen polako opasava nas.


O, pleši sa mnom kroz ovaj sjetni mrak,

Dok zadnji zupčanik u tišini melje,

Udahni duboko ovaj hladni zrak,

U pepeo padaju sve ljudske želje.

Sve će proći, i bakar i voda,

I ovaj grad od željeza i jada,

Samo je sjećanje naša zadnja sloboda,

Što nikada ne umire, i nikada ne pada.



Tvoj pogled je ostao u milimetar čist,

Na staroj fotografiji što u mraku spava,

Sve se u krug vrti k'o u vjetru list,

Dok tiha mehanika nad nama odzvanja.

Ruke su nam hladne od mraza i soli,

Zatvaram oči, a nemir se gubi,

Klesarska duša i u mraku voli,

Dok zadnja trublja u daljini trubi.



O, pleši sa mnom kroz ovaj sjetni mrak,

Dok zadnji zupčanik u tišini melje,

Udahni duboko ovaj hladni zrak,

U pepeo padaju sve ljudske želje.

Sve će proći, i bakar i voda,

I ovaj grad od željeza i jada,

Samo je sjećanje naša zadnja sloboda,

Što nikada ne umire, i nikada ne pada


...sve prolazi... osim sjećanja... drži prvu liniju...

z