Ima perioda kad sam sama sebi ko ptica trkačica. Taman počnem raditi jedno, zvoni telefon prebaci me na drugo "hitnije" i uhvatim sebe da imam pomanjkanje pažnje.. pa mi ponekad i film predugačak, nemam strpljenja pogledati do kraja.
Ona počnu treninzi sebe ko malo dijete. Puzzle 2000 komada na stol i ništa drugo nego to nekoliko sati dnevne- i polako dođem na svoje, pa opet..
I koje mudre misli mogu izmišljati kad nemam srpljenja sjediti pored filma sat i pol.. (ili u isto vrijeme sjedim za računalom, gledam film i još bi se igrala na mobitel..)
zato naklon ljudima nekada. Promatrali su. Osjetili su. Znali su. Ko gospodin Aristotel..
Autor: pognioci | 08.11.2026. u 11:48 | opcije