srp mog djeda antuna

eto. zato volim arhitekturu, drveće i interijere. tim redosljedom.jer se arhitektura grada najmanje mijenja. bar ne za mog života. bar ne jako. drveće sam stavila na drugo mjesto jer drveće više volim jer je vani. interijeri nisu vani. da BAR jesu. tad bih ih voljela više od SVEGA. bili bi moj najdraži paradoks. mislim bar.
volim NEKU arhitekturu. i NEKO drveće. i ..shvatili ste. zato jer su uvijek isti, a ja nisam. i kad se konektiram s njima, nekako mi stvore zoom out trenutne situacije. pokažu mi liniju kojom sam se kretala zadnjih 2,3,5,n godina i točke na njoj u kojima sam im dolazila. i uvijek mi iz te ptičje perspektive trenutna situacija izgleda..zabavno. na razne načine. ne uvijek "zabavno" u smislu da se valjam po podu od smijeha. al onako. zanimljivo. to je sretnija riječ. valjda.
i tako još neke stvari.  
(opaska:ovo je log napisan u jednom dahu i BEZ ispravljanja tipfelera jer ih NEKIM čudom nije bilo)

Da, osim kad sruše neku staru zgradu okolo tebe i na njeno mjesto postave kristalni dvorac koji se nigdje ne uklapa....