srp mog djeda antuna

 
vec se četiri dana tusiram navecer i cesljam. SVAKI dan se cesljam. zato sta mi je to smijesno i zato sta mi malo i fali. ne tusiranje nocima i cesljanje danju. neg mi je tad nekak ko da sam blize. e.
svacemu cu se dosjetit nebilidabili. ah:(
sad nevezano za to. slusam od lennona stand by me. pa ono..sjetilo me to jednog dozivanja duhova prije 7-8 godina. kad smo se spremali tjedan dana da tog petka trinajstog zovemo ih. duhove. konkretno, jima morrisona nam. i bojali smo se dok smo to dogovarali. i sve nas je bilo strah i srsi su nas prolazili. tim vise sta su nam ostali iz razreda govorili da se ne zajebavamo s tim. hihi. i tako smo se skupili nas par kod frendice i stavili sliku jima nam u sredinu i oko njega neka slova i čašu i štajaznam još šta. i spustili rolete. i sjedili tako i osjecali se debilno, al to nitko nije htio priznat. solidarnosti radi. pa smo se pretvarali da smo jako ozibljni i sve. a onda je roleta pukla i pala dole. ne zbog mračnih sila ni morisona jima neg je imala tendenciju ka padu vec duze vrijeme. i sad je odlucila past. onda smo jos malo sjedili oko sveg tog i svijeca nekih i svjetlost s ulice je nekima od nas isla u oci. onda je neko reko:ja se osjecam dost..onak...glupo. pa su svi to isto rekli. pa smo upalili svjetla i isli gledat neki kao horror. to je bila rezerva. ak jim ne dodje. i bili smo ponosni jer smo racunali na to. radilo se o nekom kraju di nema niceg psim snijega. i par haskija.i njih dva čovjeka neka. i onda oni tamo budu i zima im je i ti haskiji ih vode posvuda na onim sanjkama.onda s eposvadaju jer su gladni i jedan umre, a ovaj drugi ga kao pojede, al se to ne vidi. ond ajedan od haskija pobjesni, kao, i pocne napadat ovog koji nije umro od zime i koji nije pojeden. i onda se on dalje malo vozi s preostalim haksijima. ovog divljeg je zatukao nečim tupim.
i tak. hihi. a svidjao mi se tamo taj jedan i tu stvar smo frendica i ja stalno slusale tad pa zato. i onaj film smo u to neko vrijeme gledale. istog naslova.pa zato. i ja sam, kao, mislila da njega kad sam slusala tu pjesmu. i na nju sam mislila kad smo gledale taj film.i ona na mene. kao, nas dvije cemo bit skupa zauvijek ko ti ljudi iz filma.
a nismo. taj je bio šonjo pa nije uzeo inicijativu. a ja sam tad jos mislila da, kao, nemam ja tu sta uzimat inicijativu.
a nisam ni s njom vise skupa. jer me odjebala.i nema pojma sta je sa mnom. ni ja s njom.
 
If the sky that we look upon
Should tumble and fall
Ot the mountain
Should crumble to the sea
I won't cry,
I won't cry
No, I won't shed a tear
Just as long as you stand
Stand by me
 
ccc. sad mi zvuci ko da me zajebava svemir kad to cujem.a jebiga. naučiš se živjet s tim.
kučko.
al ne onak kak meni vlado kaže.
neg onak, za zbilja.
 
ma.
 

A?

je, will, to i ja velim kak se usuđuje narušavat svetinju čiste i ničim okaljane zajebancije, pa jel za to lozi služe? za otkrivat nekaj osobno, za da te se može vidit! sram te ima bit! Bijeli očnjak, ekranizacija? Jack London?

a da, to je bilo. london. ma debilizam, daj.kmon.

loš film, ok knjiga za šašavu komunjaru. To i Burning Daylight.