Gdje je moje mjesto?

Čekala sam ovaj dan, dan kada cigani se žene.
Moje golo tijelo u tvojoj košulji, onoj bijeloj, lanenoj, zove te, zove te da me ljubiš.
Gledaj me dok me sunce obasjava, gledaj tugu u mojim očima što se skriva na nasmijanom licu, gledaj me dok sjedim na ogradi terase dok iz verdog neba kapi kiše tu tvoju košulju čine providnom.
Poljubi me sa prvim kapima kiše, nježno me uhvati za glavu, polako spuštaj usne, niz moj vrat, niz grudi, niz ruke, niz mene...
Ljubi me s kišom, prati tempo njen, pravi se da ne primječuješ da plačem, spusti se među nogu moje, neka u žuboru pljuska moga drhtaja i dahtaja izgubi se zvuk.
Sunce, grij me, dok očiju zatvornih, uz zanje kapi kiše, grlim ga!
Tuge nema, samo osmijeh osta, kiša i tvoji poljupci oprali su sva moja loša iskustva.
Kiša je pala, sucne je sijalo, ma cigani, sretno vam bilo!
 

Valjda "dobar".

Catmane, ja se ne sramim svoje ženske strane moje ličnosti kao ti sovje. Valjda zato jer je kod tebe dominantna ;)))

riječi, kao kapljice kiše.. ;) pogledaj ih