srp mog djeda antuna

 
da. ja sam šeki. i šta sad? hihi. a šta ja volim vozit, to je strahota jedna. nikad nisam za sebe milsila da cu to voljet. nisam mislila ni da neću. nisam imala nikakav stav prema voznji. samo sam znala da cu jednog dana do polozit da se mogu s mjesta A na mjesto B prebacit. isto ko i sta jedem da ne umrem, a ne jer uzivam u tom.
a nisam dugo vozila.barem pol godine. ak ne i duze. uopce se ne sjecam kad sam zadnji put sjela za volan. i danas jesam. i to još po nepoznatim cestama. s ljudima nekim. a volim nepoznate ceste. prije njih uvijek imam grčiće neke u želucu, ko ono kad se zaljubiš pa si sav istrzan i u iščekivanju prvog poljupca. il sexa. il nečeg prvog već. e tak je i meni. nikad ne znam na koji način ću s eizugbit, al se uvijek izgubim. ne sjetim se skrenut il se sjetim prekasno za šaltanje. meni je to lijepo jer upoznajem grad na taj način.a ne zajebajem se. dobro, mozda malo. onak, pola se zajebavam pola sam ozbiljna:D
i očekivala sam kaos na cesti, s obzirom na dug period nevoznje al je bilo sasvim dobro. ko da sma rodjena u sicu. osim ono kad sam se ušaltala na cestu di voze 70, a nisam bila u stanju iz druge u trecu prebacit neg sam ga gurala uporno natrag u prvu. i ono kod nadvoznjaka kad je kolona stala, a ja ne, bar ne neko vrijeme al kad sam stala, stala sam vrlo dramaticno:D
al sam bar stala, zaboga.
i prosli put kad sma isla tom jednom cestom, prije 2 godine, sam se cudila da sta mi svi trube- onda sam skuzila da se vecina vozi po desnoj traci, a  ja po lijevoj s nekih 50 na sat. hihi. a oke, oke, uzjebvali se malo..a sta sad. i DANAS idem tom cestom i gledam ih i pomislim:jebomajku, pa SAD vozim u desnoj, ZASTO su SAD SVI U LIJEVOJ???? KO JE TU LUD? ...ah.a da. SVI su me prestizali, naime. ali SVI:DD al nisu trubili bar:))
koji dosadan blog. al BILO je zabavno. ah. trebali ste bit tamo;D
 
 

je, zvuči kao da smo trebali... aj sad jedan s tjednim planom kvartova kud voziš nakucaj. da ne propustimo mislim. :D

hihi..a. nesto sta sma neko vrijeme učestalo radila je bio odlazak s frendicom do mcdonaldsa u spanskom. to je bilo, kao, fora. mi sad, kao, mozemo DO TAM ic ak bas ocemo. jer imamo auto. a tam ima pitica onih finih. no, uvijek fulam skretnaje iz horvacanske na one pokrjanje ulicice tak da nas s e moze nac kak vrludamo i i mamo reziginirn vec izraz lica...#"ah, to je ona ulica za koju smo prosli put rekli da ne msijemo skrenut#.."je, to je ta"...hihi

-i onaj put prije. - da, i onaj put prije. - i onaj prije tog. - aha,i onaj prije tog...etc.

ah. i jučer uveče si tam išla, jel? zato sam dakle jedva stigo do Baumaxa prije zatvaranja...:D

hihi.a bilo bi ti zabvano sa mnom. vjerij mi. uvijek kazem neku recenicu koja poluci snazne emocio0nalne reakcije kopd suvozaca..tipa:hm. zar vrhovi ovih strelica na asfaltu ne bi trebali biti u smjeru naseg kretanja? :DD

:DD ROĐENA U SICU.

:DD born to be wild, ove strelice ti moram drpiti :DDD

Uhm...moram što prije izmisliti neki prihvatljiv način putovanja zrakom.

:DD A čuuuj... hmm.. da.. ak voziš kao što pišeš (s tipfelerima mislim :))), onda nit malo ne sumnjam da je bilo urnebesno. xixi :D A hoćeš me vozit doma jedamput? Aaajde... a dajjj... Nabavit ćemo respirator, defibrilator, monitore raznorazne i sve... i mašinu koja ide: "BING!". :)))