Klaunovi doniješe suze...

Danas je Bog sebi uzeo još jednog anđela.

Zvala me je draga i rekla mi da je imala spontani pobačaj. Naše nesuđeno dijete, staro dva mjeseca.
Još ne mogu vjerovati u to. Postoji li Bog? Ako postoji, zašto dozvoljava takve stvari? Što mu je skrivilo dijete koje se još ni formiralo nije? Zašto mu je trebalo???
Usne su mi krvave. Grizem se, ne bih li nekako skrenuo misli. Slabo mi pomaže. Još ne mogu vjerovati da moga malog anđela više nema. I da ga više nikad neće biti. Bar na ovom svijetu.

Eh, ne znam njegove razloge. I meni se to dogodilo, jednom, prije puno godina. I još negdje ta tuga čuči u mojoj nutrini. Znaš kaj, znam da ti je sad jako teško i tvojoj dragoj. Nema riječi utjehe. Ipak, toplo ti preporučujem, posudi knjigu "Anđeo pod maskom" Predrag Adrijan Kezele. Mozda, kazem samo mozda, ćeš lakše podnijeti gubitak, i naslutiti bozje razloge.
Zao mi je kaj bu vam ovaj dan ostal upisan u zivot po tak tuznom dogadjaju.

;( moj je andjelcic otisao 7 dana prije nego se rodila... znam kako ti je... budi hrabar i dok zivi u tvom srcu, zivjet ce vjecno...

MOja iskrena sućut. Možda je sve to s nekim razlogom, zapaljiva ti je preporučila divnu knjigu i stojim iza njezine preporuke. Vremenom ćete shvatiti zašto se dogodilo to što se dogodilo. MOžda duša toga djeteta još nije spremna sići na zemlju, možda je to još mladi anđeo kojemu treba vremena da sazrije za ovaj svijet. No nemoj tražiti krivicu ni u kome. Nema krivaca, samo krivih trenutaka.

Nepitaj Boga za razloge,anđeo nemože biti svatko... i kad ćeš jednoga dana imati svoje dijete znat ćeš da je ono posebno jer je od Boga odabrano...Ožiljci na duši zauvijek ostaju.Nek ti ova tuga bude snaga da ostvarite svoje roditeljske snove...

svi mi biramo koliko ćemo živjeti, ta duša je došla nešto obaviti i otišla. pusti ju s ljubavlju. ljubav ne vezuje, ne zaustavlja. ljubite!

Strašno mi je žao... Znam kako je to. Trebati će vam vremna da prebolite. Budite jedno uz drugo, pružite si utjehu... Jednog dana imat ćete svojeg anđelka... Ožiljci će ostati ali će se manje vidjeti... Iskreno mi je žao...

Da, uvijek se pitamo zašto. Što smo to skrivili i često zazivamo Boga zašto nam to čini. Postoji nešto daleko složenije i više što nam daje i mogućnost za odgovorom.
Svi biramo, tj. naša duša mjesto vrijeme i roditelje gdje i kada ćemo se začeti, roditi kao i samu svrhu naše misije u materijalizaciji. Nerođena djeca su bića koja nam dolaze sa svrhom isključivo da u roditeljima probude neke njima važne poruke vezane za njihovu karmu. Tako kroz taj oblik patnje roditelja poruka je da je nešto završeno u samom ciklusu davno započete akcije. Duša djeteta je to svjesno činila, što znači da je djelovanje povezano kroz sve tri duše.