Dugi je put......

...je ostao al neće ni on dugo.Kiša pada.....
Opet je skočio preko balkona  Doma jedan nono.....u novinama piše da je razlog odnio sobom ALI starci mi pričaju, kad šetam Sima, da nije dobio povratak mirovine koju sada vlada vrača.....iz očaja se bacio(? ) ......stavila sam cvijet na mesto gdje je pao  .....tamo oko polnoći ......sam samcat cvijet za uspomeno 79g nonota....::(((

Jedan nono i jedan cvijet odoše lagano..., na onaj svijet. Poneko to gleda se čuđenjem, netko sa željenjem a da li se itko upitao tko je taj nono, tko je on bio dok je živio? Možda ljudi donose i nekakve zaključke no malo ih je koji znaju ga, njegove uspone i padove u životu. Zato ostade sam.., on i jedan cvijet.., odoše tiho oboje na onaj svijet.

hm..nije lijepo..al nono je poživio 79 ljeta..eh..al nama se i puuuno ranije događaju slične stvari....i neki ostanu s jedne strane ograde, a neki.....R.I.P.

neposredna blizina Doma Umirovljenika i svi ti događaji me rastužuju.....toliko usamljenosti , toliko suza, toliko boli je u stanarima doma..... djeca stanara ne čuju vapaj svojih roditelja ......svaki korak koji napravim po hodniku je i pogled u izščekivanju šta ću vidjeti i ćuti....ALI mi koraci ipak nedaju da idem tek tako dalje , po putu, kraj njih....pa pričamo i puno jim to znaći:)

Hej.., pa ti si neka dobra duša, koja ih voli, koja im priča i koja ih sluša...Zaboravila ih djeca i unuci a poneke i mirovinski fond..., što ćeš, život nije bajka.

Ne mogu jim ja dati onoliko koliko njihovi najbliži , ali barem jedan osmijeh da vidim na tim izmorenim licima....lijepši je i meni ostatak dana:-)

znas sto??? ma skoro san se rasplakala.... benti vise:(((