srp mog djeda antuna

 
bah. sinulo mi je maločas da sam nedavno imala pandan "savršenom danu za banana ribe". al ga sad ne mogu dozvat u sjećanje. vjerovatno će mi sinut kad opet naletim na dan kakav je bio taj. koji NIJE za banana ribe.
sada mi je, čini se, sasvim uzaludno pokušavat se sjetit. ali ne uzaludnije ko ono jednom kad sam u nekom starom rječniku pročitala urnebesno smiješno objašnjenje neke tamo riječi, koje sam zapamtila. za razliku od samog pojma, kojeg nisam. čak ni prvo slovo.
isprva sam odacila ideju o pokušaju traženja spomenutog pojma, no onda sam se sjetila da sam ko mala jela bananu na balkonu i odgrizla vrhić koji je bio truo, izvadila ga prstima iz ustiju, bacila preko balkonske ograde i to preko ramena i uspjela pogodit klinca koji je bmx-om sumanuto već pol sata radio krugove po kvartu.
vjerovatnost da se to dogodi bila je vrlo mala, al se dogodila. zato sam se dala u traženje pojma, al bez uspjeha. zasad.
a za ovog malog znam da sam ga pogodila jer sam čula urlik dok sam u sobu ulazila, pa sma se vratila na balkon da vidim ko to vrišti i pojavila sam se na rubu balkona s bananom u ruci u momentu kad je on s gađenjem držao komad te banane u ruci i s frendom pregledavao prozore i skomentirao: "fuj, pa to je banana. koji debil me pogodio....(zvjerka po prozorima i blakonima)....ONA!!!ONA !!!ONA!!!! ONA ME. ONA JEDE BANANU!!!"
 
"najteže je ubijanje. izbjeći uhićenje je vrlo lako...pod uvjetom da nisi na mjestu umorstva, s puškom koja se dimi u ruci, moći ćeš se izvući."
 

Je, šugav dan.

curiosity kills :DD

alb, hihihi

krivo mjesto, krivo vrijeme, sa krivim voćem u ruci ;)))))

speak softly and carry a banana