srp mog djeda antuna

 
bila je to super glupa situacija. ljeta gospodnjeg....isuse, tam negdje '98., '99. nam je ponestalo ruma. deficit istog rezultirao je time da smo sljedeći dan sjeli na trajekt do paga, hodali par sati i sjedili u novalji s rumom..s rumovima u ruksacima, jednom plastičnom dječjom gitarom koju smo našli na smeću (al imala je sve žice. sve s obzirom da smo je tretirali kao bas gitaru:D), par ovčjih kostiju i jednom lubanjom. ovčjom. sjedili smo sa svim tim u hladu umjetnih suncobrana na zrću koje tad još nije bilo medijski eksponirano i kartali.
divota.
a onda smo krenuli natrag. bilo je zabavno pješačit do novalje. al natrag se nikom nije dalo. njih trojica su poslali nas dvije da hodamo kilometar i po ispred njih i probamo ustopat nekog, a oni će lagano kasom do luke.
i tako je bilo. bar ovaj dio da smo 3 sata hodali na razdaljini od kilometar i pol. ti vražji stranci neće stat. a oni koji su se zaustavili, išli su u matejnu. ili tako nešto. matejna ili-tako-nešto je jedino skretanje na  cesti novalja-žigljen. i nalazi se bliže novalji.
mrzile smo matejnu.
rekla sam:kad prodjemo to jebeno raskršće, onda smo na konju. prvi koji stane, naš je.
i nije trebalo dugo da naleti prvi auto. i još ne bilo kakav. bio je solo, bio je u potkošulji, bio je s bicepsima, bio je iz zagreba i imao je snažnu želju vozit nas.
da ja nisam srala iza grmlja i vikala ovoj da ga pusti jer da nisam gotova još.
mrzila je kolaju.
nakon tog više nitko nije stao. tri sata kaskanja. ona je imala žuljeve i žalila se. ja se nisam smjela žalit jer sam...jer sam ja zasrala stvar:DD
500m od luke nam je stao. bosanac. bosanci će vas uvijek povest. stariji lik. došle smo do luke i pozvale ga na pivu. kad je već bio tako dobar. bar je pokazao volju da nas vozi, makar bilo kratko. jedino mjesto gdje se mogla kupit piva, tj. jedino mjesto gdje se IŠTA moglo kupit na tom žigljenu vražjem je bila kanta neka limena s prozorčićem.
platili smo ih malo manje od sto kuna. tri pive. u limenci. samo sam uzdahnula i potrganog tijela se izvalila u stolicu. ana, bosanac i ja sjedili smo sami samcati na žigljenu jednog srpnja prije milijun godina i gledali more kako mijenja boju uslijed zalaza sunca.
bez riječi.
smireni i blaženi.
čekajući dečke.
a bosanac trajekt.
 
 

a koja je najsmijesnija recenica?

"ja sam se posrala/o u gaće"

ovo je samo za tebe sad tu natipkano, sam da znaš. kad si već tak uporan. hihi

:D wow... ajd ali to meni vise zvuci poput traumaticnog dozivljaja. cool, sad mi opet ego leti, prica za mene. makar bila o sranju.

garg, hold your horses...rečenica je za tebe, ne priča. makar su iste teme:DD

recenica = prica u malome :D makar bila o sranju.

a daj zamisli da ti to netko veli..posrao sam se u gaće..prvo veliš:kaj? onda on ponovi, onda ga malo zbunjeno gledaš i onda s epočneš histerično smijat. ŠTA NE BI TAKO REAGIRAO? pa ak to nije najsmjesnija rečenica, onda..onda ne znam šta je...a isto znam i koja je najsmješnija riječ, al otvorit ću poseban log na tu temu:)))

uh ne znam, smijeh ne bi bila bas prva reakcija. mozda druga. ili treca. zavisi od situacije. ima i trenutaka kad je sranje smrtno ozbiljno. (sjecam se jednoga partizanskoga filma gdje svjezi drek odigra izdajnicku ulogu)

trajekt-govanac-grmlje-bosanac

metajna srce, metajna..

ah da, metajna..matejna je birc neki na kaptolu dismo znali ić. no, to.

Aaaa... A ja znaaam tu priču. Ima već skoro pol godine od kada sam je zadnji put čuo. :)) Istina, čuo sam neku director's cut verziju, al u suštini je to to... :))) (posebno me se ovdje dojmilo ovo pretapanje proze u poeziju na kraju. hihi.) (Ovo me sad i brine malo jer je očito da riblje pamćenje popušta, tj. ovo "riblje" iz "pamćenja". Morat ću neke tablete počet pit)